Post by Mustafa DRNIŠLIĆ

Mentalno i duhovno zarobljeni u nekom olovnom vremenu i jednopartijskom sistemu u kojem su rođeni i formirani, uplašeni geopolitičkom pozicijom muslimanskog naroda na kršćanskom kontinentu, traumatizirani dvostrukom agresijom, isprepadani laprdavom brbljavošću ideoloških ostataka komunističkog režima i njihovih NVO saveznika, kao i sjećanjem na nekadašnju čvrstorukašku politiku međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, pripadnici naše intelektualne i političke klase u ogromnoj većini ponašaju se kao da nisu kadra razumjeti promjenu koja je nastupila, duh vremena u kojem žive i duh naroda kojem pripadaju

Da bi bila iole uspješna, urbana ljevica mora privući i kooptirati dio širih masa ma koliko ih ne podnosila i ma koliko ih se gnušala na klasnoj osnovi. Radi toga, u gradovima djeluje podstrekujući strah “finih” starosjedilaca od “prodornih” došljaka, šireći iste predrasude i stereotipe koje i sama gaji, a šire djeluje insistirajući na identitetarnim pitanjima i specifičnoj jugonostalgiji. Zanimljivo je da je svojevrsni urbani fašizam obilježje ne starosjedilaca ili starih gradskih porodica nego prve generacije građana, potomaka doseljene komunističke nomenklature, a današnjih velikih urbanoida, što je upravo sloj kojem ogromnom većinom pripadaju ovdašnji prominentni ljevičari i njihovi simpatizeri

Sve to možda i ne bi bilo vrijedno veće pažnje da stranica nema više od 40.000 lajkova, da desetine, a nekada i stotine ljudi lajkuju takve naslove, te da veliku većina komentara ostavljaju naši ljudi iz dijaspore koji, što je očito iz samih komentara, ne čitaju dalje od naslova te formiraju stavove i mišljenja na osnovu najfantastičnijih izmišljotina.

Naravno, nema ništa sporno u tome da se ukusi razlikuju, nema ničega kontroverznog u tome da je Imamoviću besmisleno štivo nešto što je drugome izuzetno korisna knjiga, ili da je nekome nakazna travestija tradicije ono što je Imamoviću sevdalinka u njegovoj interpretaciji.

Na sceni su konstantni pokušaji radikalizacije javnog i političkog diskursa u bošnjačkom društvu s namjerom da se delegitimizira politički dijalog, a legitimiziraju se razni oblici političkog nasilja. Jedan oblik pokušaja takve radikalizacije stalno je širenje defetističke propagande i osjećaja skore propasti, očaja i besperspektivnosti, gdje se redovno kao krivac navodila ne samo stranka na vlasti (najčešće SDA) nego i sama ideja bošnjačkog organiziranja i okupljanja na nacionalnim osnovama. Drugi je oblik konstantno insistiranje na određenim terminima ne bi li se oni normalizirali, pa zatim ušli u “uši” i vokabular javnosti te postali općepoznate “činjenice” koje se podrazumijevaju. Termini poput “bošnjačka državna mafija”, “bošnjačka fildžan-država”, “bosanski Čaučesku”, “izborna krađa” –osmišljeni su i plasirani upravo u svrhu promjene percepcije političke stvarnosti u Bosni i Hercegovini

Neprincipijelna propagandistička šizofrenija gdje se jednog te istog političara ili stranku napada zbog defetizma i kapitulantstva kada smiruju napetu situaciju, da bi ih se onda napalo kao ratoborne huškače kada glasno poruče da državu ima ko braniti.

Podržite nas na Facebooku!