Post by Mustafa DRNIŠLIĆ

Nažalost, jedan dio glasača nije poslušao dobronamjerne savjete pa nam njihova politička nepismenost i naivnost svima danas zajedno dolazi na naplatu i u najgorem mogućem trenutku, i to o pitanjima od najvećeg značaja za bošnjački narod i državu Bosnu i Hercegovinu.

Od kandidature Boriše Falatara za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, preko postizbornog pokušaja da se spriječi stvaranje bilo kakvog probosanskog bloka na višim nivoima vlasti, pa do (uvredljive) retorike upućene na račun Željka Komšića, upadljivo je da postoji više sličnosti nego razlika između HDZ-a i Naše stranke.

Sve u svemu, krajnje otužno, potencijalno opasno, ali pomalo i smiješno kada se pogledaju parole i broj učesnika, a i njihova prosječna životna dob. Upravo je ovo posljednje svojevrsna sreća u nesreći, jer jasno pokazuje da, mimo jugonostalgije i političke zloupotrebe, ova ideološka i stranačka instrumentalizacija antifašizma nema odjeka u društvu, pogotovo kod omladine.

Indikativno je i to da su većina onih koji iz Sarajeva podržavaju takvu vrstu “građanske politike”, a koji danas bljuju vatru na DF, Komšića i ideju prodržavne i patriotske socijaldemokratije, upravo oni isti koji su ranije podržavali Radončića u njegovoj najkonfliktnijoj fazi, kada im je izgledao kao neko ko može uništiti SDA, uzdrmati bošnjačke političke pozicije i otvoriti prostor za razne kompromise.

Ovakav granični šovinizam, kojim se Bošnjacima pokušava nametnuti lažna dilema da moraju birati između očuvanja vlastitog nacionalnog identiteta i političkog suvereniteta naspram opstanka države, svrstava se u vjerovatno najcrnje primjere zamjene teza. Još je gora Latalova izjava da je “malo ko” od Bošnjaka razvio državnički identitet!

Pojednostavljeno i narodski rečeno, svu Ćurkovu pametologiju mogli bismo svesti na to da on smatra da je jedini put ka “izgradnji mira” taj da se ide “krmku niz dlaku”, tj. da se prave kompromisi s činjenicama, istinom, vlastitim interesima i pozitivnim tekovinama, a sve ne bi li se kako odobrovoljio ultranacionalistički dio srpskog i hrvatskog društva i nekako odgovorio od separatističkih ideja

Rezervni sastav, poručuje Vasić, institucionalni je okvir za angažiranje, obučavanje i opremanje srpskih dobrovoljaca (vjerovatno iste vrste kakvi su bili arkanovci, “Beli orlovi”, “Škorpioni” ili ruski plaćenici tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu) ako RS dođe u opasnost ili bude ugrožena od Federacije Bosne i Hercegovine.

Konaković napominje i da mu je nebitna “tehnika borbe” protiv SDA, za koju kaže da je “pošast”. Šta to znači u praksi, vidi se i po tome što Konaković, dok optužuje SDA da pokušava korumpirati novcem kadrove vladajuće “šestorke”, ustvari sam konspirativno nastupa pa vrbuje, prilično rijetke, članove SDA gdje i kada može.

Vrlo ružna i vrlo opasna poruka šalje se ovakvom neodlučnom i kalkulantskom politikom. Njome se Dodiku signalizira da slobodno nastavi s dosadašnjim političkim kursom jer istinske reakcije, a kamoli akcije, neće biti, a političare u FBiH prokazuje kao neodlučne i isprepadane konformiste koji više osluškuju šta kažu strane ambasade nego ono šta im poručuje narod ili historijski trenutak.

Podržite nas na Facebooku!