Post by Mirza SKENDERAGIĆ

Vjerni fan reality showa na Balkanu, s jedne strane, potajno žudi za segmentom nečijeg života koji se emitira u programu “uživo” i “u sebi” podržava izgovorene nacionalističke, homofobične, seksističke, rasističke izjave koje nema hrabrosti da izgovori lično, a, s druge, “hrani” vlastiti ego uživajući u tuđoj patnji zbog koje samom sebi izgleda bolji, veći i postojaniji

Grad i država koji su u proteklom ratu najviše stradali, Sarajevo i Bosna i Hercegovina, postali su najgostoljubljiviji teatarski prostor regije. Osim razmjene glumaca i režisera, što zahtijevaju regionalne koprodukcije, sarajevska i bosanskohercegovačka pozorišta često na svojim scenama postavljaju i tekstove autora iz ostalih država s prostora bivše Jugoslavije. S druge strane, i dalje je rijetkost izvođenje bosanskohercegovačkih tekstova u hrvatskom ili srbijanskom teatru

Prvi veliki propust uprave “Mikser Housea” bio je izbor objekta u kojem se ovaj kulturni centar smjestio. Naime, bivša fabrika željezničkih vagona “Vaso Miskin Crni”, uključujući i dio koji je bio iznajmljen “Mikser Houseu”, a koji je u vlasništvu firme “Malcom”, direktora Envera Malagića, prema Regulacionom planu “Centar Novo Sarajevo”, namijenjena je za rušenje

“Dubioza’ je postala planetarno popularna nakon mog izlaska (smijeh). Ti ljudi žive od toga što rade. Oni su sada zabavljači i novac koji od tog zarađuju je legitiman. Ali, tužno je to što, umjesto da nove generacije usmjeravamo (to je dužnost umjetnosti oduvijek), mi se stapamo s degeneracijom i primitivcu dajemo lažni osjećaj ponosa, a to je entertainment, prolazni ushit, samozavaravanje, ali barem je unosno. To je jedini promašaj, a kojih je on razmjera? Sami procijenite. Ne, ne slušam takvu muziku”

Uprkos nešto slabijem glavnom programu Festivala, koji je djelomično upotpunjen pratećim sadržajem, te iako je izostalo javno izvinjenje Nebojše Glogovca gradu koji ga je ugostio za neprimjerene komentare na presudu Ratku Mladiću, Sarajevo je nesumnjivo dobilo “svoj” teatarski festival kao sjećanje na čovjeka koji je za sva vremena zadužio svakog njegovog stanovnika

“Od koga to mi, svako ponaosob, očekujemo da nam formulira, ustanovi, ponudi državnu nagradu ili konkurs koji bi bili značajna materijalna potpora za dalji rad? Od koga očekujemo da prepozna značaj i kvalitet suvremene dramske književnosti i njen budući scenski život? Ako sami minimiziramo sve to i nismo u stanju osnovati djelotvornu i snažnu strukovnu udrugu koja bi se time pozabavila na dulji rok i postigla adekvatne rezultate”

Kao glavni razlog za odbijanje finansiranja, javne ustanove kulture navode subjektivnost nadležnog ministarstva pri izboru programa i projekata. Ne izostavljaju spomenuti da je izbor vođen prema nacionalnim i stranačkim principima. Međutim, mnogim javnim ustanovama u Federaciji BiH nisu odobrena sredstva iz krajnje banalnih razloga, kao što je to da nisu imali “tačno upisan ID broj na aplikacijskom obracu”. Zar je zaista moguće da se ovakve pogreške dešavaju s obzirom na to da rad pojedinih javnih ustanova izravno zavisi od sredstava koje dodjeljuje Federalno ministarstvo

Nakon albuma Firma Ilegal, grupu napušta Adisa Zvekić, glavni vokal, koautor tekstova i jedan od osnivača “originalne Dubioze”, zbog, kako je svojevremeno izjavila, “nedostatka slobode i prostora kako bi se ostvarila kao umjetnik kakav želi biti”. Već se tada moglo naslutiti da će bend pretrpjeti određenu transformaciju, ali da će u konačnici pribjeći općoj komercijalizaciji, bukvalizaciji i banalizaciji originalnog umjetničkog izražaja, niko nije očekivao, a trebao je

Rat je vječna tema. Nažalost, ali je tako. To je očito tema od koje, htjeli ili ne htjeli, ne možemo pobjeći. Možda su na određeni način ljudi u našoj zemlji time prezasićeni, pa često čujem komentare: “Dosta nam je ratnih tema”; “Dosta je ratnih filmova” itd. Međutim, ja mislim da mi ustvari nemamo mnogo filmova koji se zaista, ali istinski i dubinski bave ratom u Bosni i Hercegovini. Mnogi od tih filmova ostaju na površini. Sve dok ne počnemo duboko kopati, morat ćemo se baviti ovom temom jer i dalje živimo u svojevrsnoj postratnoj psihozi

Podržite nas na Facebooku!