Post by Jakub SALKIĆ

Sinkro” je u početku trgovao s uglavnom jeftinim namještajem, to su obično bile male garniture koje su dimenziono dizajnirane tako da bukvalno četiri paketa stanu u jednom redu u šleperskoj prikolici, odnosno, da u šleper stane 120 takvih paketa. To su bili mali komadi namještaja koji se vani brzo prodaju. Sada je “Sinkro” došao do srednjeg evropskog nivoa kvalitete u proizvodnji namještaja, ali najvišeg što se tiče kupaca. To je kao u sportu, objašnjava Kuštrić, kreneš igrati u lokalnoj ligi, pa pređeš u treću, drugu, prvu, i konačno do svojevrsne lige šampiona

Dok su gotovo svi mediji nadugo i naširoko prenosili vijesti iz Splita, o Nevesinju i Ljubinju jedva se moglo naći nekoliko redaka iz saopćenja Civilne zaštite RS-a i izvještaja lokalnih portala. Istovremeno, na društvenim mrežama bilo je aktuelno “kolektivno plakanje” za Splitom, ali ne i Ljubinjem, Nevesinjem, Mostarom, Čvrsnicom... Bosanci i Hercegovci ponašali su se kao da je Split bosanskohercegovački grad, a bosanskohercegovački gradovi, u najmanju ruku, srpski ili hrvatski, da ne kažemo kineski

U prvim se godinama povratka u Podrinje išlo autobusima koje je pratila policija, mada je policija u manjem bh. entitetu i tada bila gluha, nijema i slijepa na sve prijetnje, provokacije, pa čak i kamenovanje autobusa. Svjedoci tih događaja, prvi povratnici, nailazili su na brojne neugodnosti, od psovki, dizanja tri prsta, do toga da su Srbi u neposrednoj blizini mjesta gdje su Bošnjaci čekali autobuse bacali životinjske iznutrice, izmet, svinjske glave

Na sastanku održanom 19. aprila 2016. godine u Ministarstvu prometa i komunikacija BiH nije bilo nikoga ko nije član HDZ-a BiH ili HDZ-a Hrvatske, tvrde naši sagovornici u Ministarstvu. S bosanskohercegovačke strane bili su Saša Dalipagić, Igor Pejić i još nekoliko zaposlenih u Ministarstvu, svi Hrvati (osim Saše Dalipagića, kojeg je za funkciju zamjenika ministra predložio HDZ, a koji se izjašnjava kao Ostali). Nijedan Srbin ili Bošnjak nije bio obaviješten o sastanku. Naš izvor tvrdi da je Hrvatskoj ova vrsta odobrenja trebala kako bi uvjerila Evropsku komisiju da joj dodijeli sredstva za izgradnju mosta

Kao neko ko je bio komandir jedinice i kome su se sve ove godine obraćali saborci, mogu reći da oni koji su imali ponos u ratu imaju ga i poslije rata. Oni znaju za šta su se borili – za slobodu, za svoju djecu, za budućnost. Ponosni su što je Armija RBiH odbranila Bosnu i Hercegovinu. A imamo i onu kategoriju ljudi koji bi to pretvarali u nekakav benefit. Ono što je potrebno u ovom društvu jeste poštivanje naših branilaca. Toga fali. Ne materijalno poštivanje, nego ukazivanje posebne počasti tim ljudima, one ljudske. To su ljudi koji su odbranili državu i omogućili da se živi u slobodi, kaže ministar Bukvarević

Došli smo na slobodu. Naš novi dom bio je šator na aerodromu Dubrave. Svaki razgovor odrasli su počinjali pitanjem: “Je l’ preš’o?” Pitanje se odnosilo na gotovo sve muškarce iz porodice. Uvijek se isto završavalo – plačem, od tuge, sreće ili oboga. Neko je rekao da je babo “preš’o”.

Desila se politikantska zloupotreba onoga što se odvijalo na Medicinskom fakultetu, kako od nekih medija, tako i od određenih osoba koje su predumišljajno iznosile u javnost netačne informacije, pri čemu je potiskivano u drugi plan ono što je možda najdragocjenije što se desilo u posljednje vrijeme ne samo na tom fakultetu, odnosno Sarajevskom univerzitetu, već i u cijeloj akademskoj zajednici ove zemlje, uključujući, naravno, i stvarne razloge zbog kojih je došlo do smjene

Za zločine u Srebrenici do sada je osuđeno 45 zločinaca, a 19 ih je oslobođeno. U 64 završena postupka zločinci su dobili 734 godine zatvora, dok su tri zatvorske kazne doživotne. Sudovi su donijeli dvadeset presuda za genocid, od toga ih je šest doneseno na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu, dok je ostalih četrnaest donio Sud BiH

Podržite nas na Facebooku!