Post by Jakub SALKIĆ

Za BiH je, u ekonomskim uvjetima kakve danas imamo, važna svaka kompanija koja zapošljava tri, pet, deset radnika, a BH Telecom zapošljava 3.400 ljudi. No, pravi značaj ove kompanije ogleda se u njenoj društvenoj odgovornosti – BH Telecom finansira skoro sve reprezentativne selekcije BiH u sportu, sve značajne kulturne manifestacije i institucije, humanitarne organizacije, udruženja za pomoć djeci s poteškoćama u razvoju, a izvjesno je da će dio novca uložiti i u cestogradnju

“Ovo što Hrvatska ističe, da ostavlja Bosni i Hercegovini mogućnost neškodljivog prolaza, to je za nas neprihvatljivo, jer neškodljiv prolaz znači kontroliran prolaz. Bosna i Hercegovina bi svaki put prilikom isplovljavanja i uplovljavanja brodova u Neum morala najavljivati resornom hrvatskom ministarstvu 24 sata ranije, a ministarstvo može i ne mora dati odobrenje. Naša država ima pravo na slobodan pristup, bez potrebe da to bilo kome najavljuje”

Autor igrice od početka do kraja jeste Azer Bašić, tinejdžer iz Sarajeva. Ima 17 godina, za nekoliko će dana u treći razred matematičko-informatičkog smjera Četvrte gimnazije u Sarajevu. Azer je vrijedan momak, odličan u školi. Kada ima slobodnog vremena, ode i u Gacko, gdje njegova porodica ima farmu krava, da pomogne, radi razne projekte kako bi osigurao novac za izradu vlastite igrice. Nerijetko, kako kaže, ostaje budan cijelu noć kako bi riješio neki problem na svojoj igrici, ali to mu ne pada teško, radi ono što voli i odlučan je da uspije u tome

Jedno od obilježja tranzicijskih društava jeste i to da se pojavljuju kompanije koje privatiziraju državni kapital, a onda firme unište, raskrčme, izvuku ono što vrijedi, a ostalo ostave da propada. “AS Group” radi suprotno. Već deset godina “AS Group” aktivizira posrnula preduzeća, pokreće ih, spašava radna mjesta i razvija brendove. “Preduvjet za naš uspjeh bilo je slobodno tržište. Volio bih kada bi više ljudi bilo svjesno svojih mogućnosti u sistemu u kojem živimo. Svi imamo podjednake šanse da uspijemo, i zaista je tako. Mi smo počeli s granapom, a samo dvije decenije poslije u poziciji smo da zapošljavamo na hiljade ljudi direktno i na desetke hiljada ljudi indirektno”

Spomenik je na vojnoj koti 449, na brdu Bandera, nazvanom tako valjda po tome što dominira ovim krajem – gotovo cijelom Posavinom. Od spomenika se kao na dlanu vide Gradačac, Brčko, Modriča, Odžak, Šamac, a za lijepih dana čak i zvonik đakovačke crkve s one strane Save. U svakom su se ratu vojske borile za ovu kotu, pa i u posljednjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu

Od 2013. do 2015. godine nije bilo promjena u poretku razvijenosti kantona, ali prošle su se godine desile dvije promjene koje, da budemo precizni, nisu rezultat stagnacije nekog od kantona, jer su svi ostvarivali značajan napredak, samo su neki malo više napredovali u odnosu na druge. Tako je Bosansko-podrinjski kanton preskočio Zeničko-dobojski, pa je sada Bosansko-podrinjski kanton na petom, a Zeničko-dobojski na šestom mjestu. Istovremeno, Posavski kanton pobjegao je sa začelja, a to mjesto prepustio Kantonu 10

Sinkro” je u početku trgovao s uglavnom jeftinim namještajem, to su obično bile male garniture koje su dimenziono dizajnirane tako da bukvalno četiri paketa stanu u jednom redu u šleperskoj prikolici, odnosno, da u šleper stane 120 takvih paketa. To su bili mali komadi namještaja koji se vani brzo prodaju. Sada je “Sinkro” došao do srednjeg evropskog nivoa kvalitete u proizvodnji namještaja, ali najvišeg što se tiče kupaca. To je kao u sportu, objašnjava Kuštrić, kreneš igrati u lokalnoj ligi, pa pređeš u treću, drugu, prvu, i konačno do svojevrsne lige šampiona

Dok su gotovo svi mediji nadugo i naširoko prenosili vijesti iz Splita, o Nevesinju i Ljubinju jedva se moglo naći nekoliko redaka iz saopćenja Civilne zaštite RS-a i izvještaja lokalnih portala. Istovremeno, na društvenim mrežama bilo je aktuelno “kolektivno plakanje” za Splitom, ali ne i Ljubinjem, Nevesinjem, Mostarom, Čvrsnicom... Bosanci i Hercegovci ponašali su se kao da je Split bosanskohercegovački grad, a bosanskohercegovački gradovi, u najmanju ruku, srpski ili hrvatski, da ne kažemo kineski

U prvim se godinama povratka u Podrinje išlo autobusima koje je pratila policija, mada je policija u manjem bh. entitetu i tada bila gluha, nijema i slijepa na sve prijetnje, provokacije, pa čak i kamenovanje autobusa. Svjedoci tih događaja, prvi povratnici, nailazili su na brojne neugodnosti, od psovki, dizanja tri prsta, do toga da su Srbi u neposrednoj blizini mjesta gdje su Bošnjaci čekali autobuse bacali životinjske iznutrice, izmet, svinjske glave

Podržite nas na Facebooku!