Post by Jakub SALKIĆ

Spomenik je na vojnoj koti 449, na brdu Bandera, nazvanom tako valjda po tome što dominira ovim krajem – gotovo cijelom Posavinom. Od spomenika se kao na dlanu vide Gradačac, Brčko, Modriča, Odžak, Šamac, a za lijepih dana čak i zvonik đakovačke crkve s one strane Save. U svakom su se ratu vojske borile za ovu kotu, pa i u posljednjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu

Od 2013. do 2015. godine nije bilo promjena u poretku razvijenosti kantona, ali prošle su se godine desile dvije promjene koje, da budemo precizni, nisu rezultat stagnacije nekog od kantona, jer su svi ostvarivali značajan napredak, samo su neki malo više napredovali u odnosu na druge. Tako je Bosansko-podrinjski kanton preskočio Zeničko-dobojski, pa je sada Bosansko-podrinjski kanton na petom, a Zeničko-dobojski na šestom mjestu. Istovremeno, Posavski kanton pobjegao je sa začelja, a to mjesto prepustio Kantonu 10

Sinkro” je u početku trgovao s uglavnom jeftinim namještajem, to su obično bile male garniture koje su dimenziono dizajnirane tako da bukvalno četiri paketa stanu u jednom redu u šleperskoj prikolici, odnosno, da u šleper stane 120 takvih paketa. To su bili mali komadi namještaja koji se vani brzo prodaju. Sada je “Sinkro” došao do srednjeg evropskog nivoa kvalitete u proizvodnji namještaja, ali najvišeg što se tiče kupaca. To je kao u sportu, objašnjava Kuštrić, kreneš igrati u lokalnoj ligi, pa pređeš u treću, drugu, prvu, i konačno do svojevrsne lige šampiona

Dok su gotovo svi mediji nadugo i naširoko prenosili vijesti iz Splita, o Nevesinju i Ljubinju jedva se moglo naći nekoliko redaka iz saopćenja Civilne zaštite RS-a i izvještaja lokalnih portala. Istovremeno, na društvenim mrežama bilo je aktuelno “kolektivno plakanje” za Splitom, ali ne i Ljubinjem, Nevesinjem, Mostarom, Čvrsnicom... Bosanci i Hercegovci ponašali su se kao da je Split bosanskohercegovački grad, a bosanskohercegovački gradovi, u najmanju ruku, srpski ili hrvatski, da ne kažemo kineski

U prvim se godinama povratka u Podrinje išlo autobusima koje je pratila policija, mada je policija u manjem bh. entitetu i tada bila gluha, nijema i slijepa na sve prijetnje, provokacije, pa čak i kamenovanje autobusa. Svjedoci tih događaja, prvi povratnici, nailazili su na brojne neugodnosti, od psovki, dizanja tri prsta, do toga da su Srbi u neposrednoj blizini mjesta gdje su Bošnjaci čekali autobuse bacali životinjske iznutrice, izmet, svinjske glave

Na sastanku održanom 19. aprila 2016. godine u Ministarstvu prometa i komunikacija BiH nije bilo nikoga ko nije član HDZ-a BiH ili HDZ-a Hrvatske, tvrde naši sagovornici u Ministarstvu. S bosanskohercegovačke strane bili su Saša Dalipagić, Igor Pejić i još nekoliko zaposlenih u Ministarstvu, svi Hrvati (osim Saše Dalipagića, kojeg je za funkciju zamjenika ministra predložio HDZ, a koji se izjašnjava kao Ostali). Nijedan Srbin ili Bošnjak nije bio obaviješten o sastanku. Naš izvor tvrdi da je Hrvatskoj ova vrsta odobrenja trebala kako bi uvjerila Evropsku komisiju da joj dodijeli sredstva za izgradnju mosta

Kao neko ko je bio komandir jedinice i kome su se sve ove godine obraćali saborci, mogu reći da oni koji su imali ponos u ratu imaju ga i poslije rata. Oni znaju za šta su se borili – za slobodu, za svoju djecu, za budućnost. Ponosni su što je Armija RBiH odbranila Bosnu i Hercegovinu. A imamo i onu kategoriju ljudi koji bi to pretvarali u nekakav benefit. Ono što je potrebno u ovom društvu jeste poštivanje naših branilaca. Toga fali. Ne materijalno poštivanje, nego ukazivanje posebne počasti tim ljudima, one ljudske. To su ljudi koji su odbranili državu i omogućili da se živi u slobodi, kaže ministar Bukvarević

Podržite nas na Facebooku!