Post by Hasan EMINOVIĆ

Ratnom zločincu Marku Maki Radiću pravosnažno je presuđeno za torture kroz koje su prolazili logoraši u zloglasnom logoru Vojno. Osuđen je 2011. na 21 godinu zatvora. U oktobru ove godine, uz blagoslov Ministarstva pravde BiH, prebačen je iz Kazneno-popravnog zavoda u Mostaru na izdržavanje kazne u Hrvatskoj, gdje mu je Županijski sud u Zagrebu smanjio već izrečenu kaznu. Praktično, on je već slobodan čovjek.

Monarhistička Jugoslavija, istakao je prof. dr. Adnan Jahić, bit će zapamćena po kulturnom i ekonomskom razvoju, po nacionalnoj i političkoj emancipaciji koja je omogućila nastanak današnjih samostalnih država, po zaprepašćujućim krvavim zvjerstvima i nezapamćenom divljaštvu u ratovima

Džamija je izgrađena po nacrtu arhitekte M. Davida još 1898. godine i imala je unutrašnje dimenzije 7 x 8 metara s dodatkom hajata. Na tim se nacrtima ne vidi skica munare, premda je uz nju izgrađena četvrtasta munara visoka 12 metara. Svečano je otvorena 13. novembra 1903. godine. Nije poznato da je postojala pisana vakufnama Mujage Komadine, pa se s pravom džamija ne naziva njegovim imenom već džamijom u Gornjoj Drežnici

Za Lučića, pokušaj gradnje džamije u Neumu nema nikakve veze s vjerom i praktičnom potrebom vjernika. Za njega je džamija u Neumu, dakle, pričina Erdoğanovog neosmanskog sna i bošnjačke “zelene transferzale”, za njega je muslimanska bogomolja ustvari kasarna, bajuneta, svjetionik, raketa zemlja-zrak, ali i simbol “muslimanskog suvereniteta” na tom dijelu Jadrana i potpune bošnjačke dominacije nad Hrvatima u BiH. Začuđuje ovakvo bolesno isljeđivanje džamije u Neumu jer se u Rijeci, dakle, lučkom gradu sasvim blizu Zagreba, džamija Dušana Džamonje od samih Hrvata proziva “mediteranskom ljepoticom” i “primjerom suživota Hrvata i muslimana u Hrvatskoj”

Samoproglašene najutjecajnije dnevne novine u BiH su rodnu kuću Safveta-bega Bašagića, pogrešno tumačeći riječi nevesinjskog glavnog imama, proglasile vakufom i domislile neriješene imovinsko pravne odnose između Islamske zajednice i ko zna koga još. U napuhavanju željenog naslova porodica Ćorić kao da se željela potpuno zaobići i minimizirati

“Bošnjaci Hercegovine više od jednog stoljeća susreću se s vrlo teškim izazovima kriza, ratova, migracija, iseljavanja, siromašenja, pustošenja, što sve zajedno utječe na našu brojnost, bitisanje i utjecaj koji možemo ostvarivati u javnom i društvenom životu. Stoga bi jedna i jedina politika koja bi se trebala ostvarivati među našim političkim i javnim ličnostima bila politika saradnje, uvezivanja, okupljanja i čuvanja zajedništva oko onoga oko čega se ne može niko razilaziti, a to je opstanak i dostojanstveniji život u svim segmentima”

Moglo bi se govoriti i o osjećaju obaveze da na najljepši način vratim svojoj džamiji za sve ono dobro koje sam u njoj naučio i koje sam u njoj doživio. Ja sam rođen ovdje, u ovom džematu. Osim džamije, ovdje se nalazi i turbe šejha Juje i Opijačeva tekija, kaže Obradović

Don Željko Majić iznio je neutemeljene tvrdnje da je Stari grad u Stocu izgrađen za vremena Rimljana. “On je u prvom redu kršćanski spomenik kulture: podigao ga kršćanski car, razvijali ga hrvatski katolički vladari. Taj je grad svoj procvat doživio u srednjem vijeku, za vrijeme hrvatskih velikaša koji su ga i dograđivali.” Ukratko, prema Majiću, Stolac je isključivo katolički i hrvatski. Zato i opravdava nelegalno postavljanje križeva na Starom gradu, nacionalnom spomeniku BiH. Ovakvo izrugivanje istini nije ostalo bez reakcija

Kada je riječ o smrtima povezanim s posljednjim ratom u bivšoj Jugoslaviji i o nepravedno osuđenim ljudima, na sebi svojstven način najupečatljivijom se čini smrt Muje Šahmana. Za njegovo ubistvo još niko nije ni optužen. Mujo je sa svojom porodicom živio u Švicarskoj. Početkom aprila 1993. godine, u Bosnu je dovezao humanitarnu pomoć. Negdje kod Jajca, pripadnici HVO-a zarobili su ga i zatočili u logor

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!