Post by Hasan EMINOVIĆ

U potpunoj ostrašćenosti nastoji se izvesti “ključni” zaključak da Neum nikako nije bosanskohercegovački teritorij. Ma kakav izlaz na more, kakva luka, kakvi bakrači?! Odriče se bilo kakva pomisao da je taj gradić u vezi s Bosnom i Hercegovinom i njenim narodima. Na koncu, prispodobljava se ekskluzivno pravo da niko drugi sem Hrvata tamo ne smije isticati svoja vjerska prava, da je nemoguće u sredini gdje su oni većinski drugima i pomisliti na gradnju vjerskog objekta i organizaciju vjerskog života

Sarajevska porodica Sadžak, babo Avdo i sin Emir, od najčistijeg svog imetka, nasred Dlanca, iz kojeg je sredinom prošlog stoljeća put bijelog svijeta krenuo Avdo, izgradila je džamiju skromnih dimenzija. Procjenjuje se da u nju može stati od 20 do 30 osoba. A, ako ih bude više, za formiranje safova mogu se iskoristiti i džamijske sofe i džamijska avlija, kao što je to bio slučaj nakon njenog svečanog otvorenja

Miniranje džamije 1993. godine Večernji list okarakterizirao je “nerazumnim potezom”, da bi odmah potom ustvrdili kako se njenom obnovom neće okončati stoljetni prijepori oko kojih se nisu usuglasili čak ni povjesničari, ali ni pripadnici crkava i vjerskih zajednica, kao i triju naroda, oko jednog drugog povijesnog pamćenja koje se taloži i često bude povod za novo nasilje, a to je da je, prema crkvenim izvorima, tačno na tom mjestu, na Babunu u naselju llićima, do osmanske okupacije bila smještena katolička bogomolja, crkvica ili kapelica svete Ruže Viterbijske

U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu u Gacku su ubijena i poginula 182 Bošnjaka. Još se traga za njih 48. Oko 400 Gačana poginulo je na ratištima na kojima su vođene bitke za odbranu Bosne i Hercegovine. Gačani nisu imali hrane i vode, nisu imali oružja i municije, ali su imali heroje Envera Bašića, Kemu Juga, Hajrudina Hapu Čamparu...

Žrtva ne može biti prisiljena da oprosti, mora biti spremna da dobrovoljno da oprost, a počinilac ga mora prihvatiti samo kao poklon koji nije zaslužen. Norveški filozof Vetlesen kategoričan je u ocjeni da ne postoji niko ko bi imao pravo prisiliti žrtvu na oprost, pa ni vjerski ili politički lider. “Niko nema pravo ni davati bilo kakvo uputstvo u tom smislu. To je isključivo pravo žrtve. Oprost nije obaveza žrtve niti je pravo počinioca. Šta god ta žrtva odlučila, niko je nema prava osuđivati ili hvaliti za to što je učinila”, kategoričan je Vetlesen

Mi ostajemo pri stavu da se dijalog mora njegovati, da se zajednice trebaju otvarati, da je od neprocjenjive važnosti da mladi ljudi imaju priliku upoznati svoje vršnjake u drugim vjerskim zajednicama s kojima žive u istome gradu. Vrlo značajan impuls međureligijskoj saradnji daje i Odbor za međureligijsku saradnju u Trebinju, a u kojem participiraju Islamska zajednica i Pravoslavna crkva. Katolička crkva u Hercegovini, organizirana kroz dvije hercegovačke biskupije, na čijem je čelu mostarsko-duvanjski biskup, ne iskazuje volju za učešćem u takvim međureligijskim odborima. Naši su kontakti s biskupijom prigodničarski i sporadični

Džemal i Hadžera bili su povezani i historijskim kontekstima minulog sistema, Džemal kao personifikacija borca za prava Bošnjaka u okviru SFRJ i Hadžera kao metafora bošnjačke žrtve. Čitaoce ćemo kratko podsjetiti da je Hadžera Ćatović, kasnije Bijedić, sedamdeset i dva dana preživjela u jami Čavkarici 1941. godine bez hrane i vode, okružena leševima najbliže rodbine

Šta nam to o poglavniku Paveliću i nadbiskupu Stepincu, s ove vremenske distance, ima poručiti biskupska uzoritost? Zašto baš sada i šta je svrha biskupovog javnog obraćanja? Potpuno subjektivno, većina Bošnjaka u Mostaru biskupovu tribinu nonšalantno je ignorirala ne želeći mu pridavati nikakav značaj. Nekritički su i Stepinca i Pavelića i biskupa Perića svrstali u istu ideološku matricu

Podržite nas na Facebooku!