Post by Hamza RIDŽAL

: Međunarodni naučni simpozij “Nakšibendizam u Bosni” ugostio je ugledne nakšibendijske šejhove, akademske radnike i prominentne istraživače nakšibendijskog tarikata iz Bosne i Hercegovine, Turske i Makedonije. Bila je to prilika da se skrene pažnja na znamenite sufije i bogato nakšibendijsko naslijeđe u Bosni i Hercegovini, kako ono materijalno, u formi tekija, turbeta i vakufa, tako i nematerijalno, realizirano u pisanoj tradiciji

Nakon što su Karahasan i Sidran odbili da uz Dubočaninov Zimzeleni jezik promoviraju još četiri knjige, smatrajući da edicija treba biti zasebno promovirana, a ne usput, predsjednik Akademije Miloš Trifković potpisao je dokument u kojem Izvršni odbor zaključuje da se promocija odgađa, ovaj put iz tehničkih razloga, jer je “ANUBIH unajmila salu u trajanju od tri dana”, pa ne “postoje kadrovske i organizacione mogućnosti za adekvatno organiziranje promocije”.

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća cionistička elita uz utjecajne bankarske krugove dotakla je najvažniji nerv britanske politike i potvrdila postulat na kojem on opstoji – nema prijateljstva, važni su interesi. Posljedica tog cionističkog lobija bilo je donošenje Balfourove deklaracije 1917. godine, potpisane od ministra vanjskih poslova Velike Britanije. Ova je deklaracija, nastala trideset godina prije Izraela, prvi dokument iza kojeg stoji jedna država, a u kojem se poziva na pravljenje države Izrael

U Sarajevu će u junu ove godine biti upriličeno obilježavanje 101. godišnjice bitke na Monte Meletti, jedne od najvećih bitaka Prvog svjetskog rata, u kojoj je Druga bošnjačka regimenta, elitna jedinica u vojsci Austro-Ugarske, 1916. godine potukla Italijane. Ova se bitka u Austriji obilježava od 1917. godine, a nije obilježavana samo tokom nacističkog režima. Bitka se obilježava na šehidskom mezarju u općini Lebring, pored Graza, gdje su ukopani Bošnjaci iz Druge bošnjačke regimente. Ove će godine znamenita bitka biti obilježena i u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Kakvu su hrabrost pokazali Bošnjaci u ovoj bici, govori i podatak da su nakon bitke na Monte Meletti austrougarski oficiri u borbama protiv Italijana naređivali Austrijancima da nose fesove kako bi Italijani mislili da se bore protiv Bošnjaka. Kako piše Werner Schachinger, taj je psihološki trik davao rezultate jer je Italijanima fes bio simbol nepobjedive vojske

Zajednicu muslimana “Milli Görüş” osnovali su Turci koji su šezdesetih godina 20. stoljeća otišli na privremeni rad u Njemačku. Grupa entuzijasta oformila je organizaciju koja je prvo tražila prostor za obavljanje molitve. S vremenom je izrasla u jednu od najvećih islamskih nevladinih organizacija u Evropi, a područje djelovanja prošireno je na polje obrazovanja, humanitarni rad, pružanje socijalne pomoći

Kao primjer muslimana koji hodočasti kršćansko svetište, Hudelist navodi Miralema Karagića, upravitelja motela u kojem je odsjeo. “Mi nismo nikakvi vjernici – rekao mi je pritom – ja sam komunist, u Titovo sam vrijeme bio pionir. I moj je otac, ugostiteljski radnik, također bio komunist. Ali mi ipak idemo u crkvu Gospe Olovske, kad je Velika Gospa. Idemo tamo hodočastiti”, navodi Hudelist Karagićeve riječi, iz kojih je jasno da on uopće nije vjernik, ni katolik, ni musliman. Stoga, imputirati muslimanima da posjećuju katoličko svetište i štuju svetu Mariju, kojoj i muslimani pridaju naročit značaj nazivajući je hazreti Merjemom, nije u duhu dobrih komšijskih odnosa i može biti uvredljivo za vjernike

Knjiga Zašto je zabranjen bosanski jezik Miše Ešića, nastala povodom 110. godišnjice službene zabrane upotrebe naziva bosanski jezik, temelji se na istraživanju autentičnih dokumenata iz vremena kada je naziv bosanski jezik zabranjen službenom odlukom. Knjiga će uskoro biti štampana u nakladi “Bosanske riječi” iz Tuzle, a Ešić je svoje nalaze ustupio magazinu Stav. Knjiga pokazuje genezu jezičkog pitanja u Bosni i Hercegovini, ali i susjednim državama, te kroz autentične dokumente predstavlja izuzetno važno svjedočanstvo o apsurdnosti političkog diskursa koji zabranjuje naziv jednog jezika koji je mnogostruko stariji i od države koja ga zabranjuje. Međutim, Ešić kroz dokumente pokazuje da za ukidanje naziva bosanskog jezika nije odgovorna austrougarska uprava, nego bošnjačka elita kojoj je pitanje zemljišta bilo višestruko važnije od pitanja jezika

Zijo Rizvanbegović ne priča puno. Kako kaže, najviše šuti. Jedino sa ženom pođahkad progovori, ali su jedno drugom već sve ispričali, pa i ti razgovori ne traju dugo. Srećom, tog je dana Zijo bio posebno nadahnut i pričao je o nekim epizodama iz svog života. Ni najzanimljiviji holivudski film ne može se mjeriti sa Zijinim životnim putem. Kao neki drevni mudrac, ovaj nesvakidašnji pripovjedač zna kako držati pažnju slušalačke publike

Podržite nas na Facebooku!