Post by Filip Mursel BEGOVIĆ

Hrvatske medije u BiH uopće ne zanima najava apelacije za preispitivanje imena manjeg entiteta, imena koje je diskriminatorno prema Hrvatima i Bošnjacima, koji, prema Ustavu, uz Srbe i Ostale, trebaju biti ravnopravni u tom entitetu. Drugim riječima, smatraju skandaloznim da neko uopće primjećuje diskriminaciju prema Hrvatima u manjem entitetu jer su oni od tamošnjih Hrvata odavno odustali. Čovićev HDZ, naime, jedinu “ravnopravnost” koju istinski priznaje vidi na etnički čistim teritorijama utopijskog “trećeg entiteta”.

Nije logično ciljati na više instance vlasti u kojima se neizostavno mora koalirati s pobjedničkim HDZ-om i SNSD-om, a odbijati koaliranje sa strankama koje imaju nacionalni predznak. Upravo je tako, nelogično dakle, SDP artikulirao svoj odnos prema mogućem sastavljanju vlasti. Pošto je ovakav pristup uz svu nelogičnost i nemoguć, zašto bi onda SDP bio protiv koalicije sa SDA, koja je jasno i glasno “pružila ruku” odgovornim prodržavnim politikama?!

A što se Dodika tiče, on će zasigurno koristiti državni aparat da urušava državu koju je dužan predstavljati i štititi, odnosno, sada mu više nisu potrebna predstavništva RS-a po svijetu kad ima dio ambasada pod kontrolom. Bošnjaci to mogu suspendirati jedino pojačanim diplomatskim naporima. Zna to Šefik Džaferović pa se u njega uzdajemo, član Predsjedništva BiH, Bošnjak, političar, vrsni pravnik, koji nije Maneken, nije Pehlivan i nije Pingvin.

Niko, pak, nema pravo da određuje što je za Drugog uvredljivo i niko nema pravo da bude nasilan ili da poziva na nasilje. Naime, ne mogu se promovirati evropske vrijednosti na putu Bosne i Hercegovine prema EU, a da istom na drugoj strani ponižavate vrijednosti velikog broja građana. Primjerice, traži se i tražit će se tolerancija prema spolnim i rodnim različitostima. Tražit će se da ih društvo prihvati kao ravnopravne građane.

Dakle, emigrantsku nostalgiju zamijenit će isfrustriranom mrzovoljom i prebijati je preko leđa današnjih Sarajlija, a to je najmanje u duhu onog imaginarnog grada u kojeg se kune Jergović. Pod etiketom najprevođenijeg hrvatskog pisca predočavati izopačenu sliku Sarajeva i prodavati je kao vjerodostojnu u oblandi vrhunske literature – naprosto nije fer.

Nikada tisak ili štampa ili uzorito pisanje za medije neće izumrijeti. Kao što nije ni pozorište izumrlo, a film je sve prodorniji. Kao što ni radio nije izumro, a TV bivala sve snažnija. Novi mediji samo su nova korisna tehnika za napisano, za vidljivo, za fotografirano, za dogođeno. A tehnika ne misli. Ona samo služi, ako neko misli da će tehnika sama od sebe riješiti ijedan svjetski i ljudski problem, mora se razočarati, neće učiniti to.

Odeš po potvrdu i postaneš glavni urednik nikad pokrenutog nacionalnog sedmičnika za 100 KM. Uostalom, šta se čuditi, mi smo narod koji se zvao Bošnjaci, narod koji je govorio bosanskim jezikom, pa se sve to negdje zagubilo na čitavih stotinu godinu. Da se Safvet-beg Bašagić samo na vrijeme dosjetio, još bi 1916. godine imali adekvatan “Ured za izgubljene stvari”.

“Čoban može biti realiziran čovjek, a doktor nauka nerealiziran. Provincija je u glavama. Ona nije geografski nego duhovni pojam. Lav Nikolajevič Tolstoj napisao je možda najznačajniji roman u historiji književnosti – Rat i mir – u selu Jasna Poljana, mjestu s pet kuća i drvoredom. A šupke koje gore spominjem i kojima su 'Rolex', cipele 'Paciotti' i košulja 'Versace' mjerilo putem kojeg uspostavljaju sistem ljudske vrijednosti možeš smjestiti da žive kraj Buckinghamske palače ili Jelisejskih polja, ali će i dalje ostati nesorta i duhovni šljam. Oni su u svojoj nesvijesti saučesnici u rušenju bosanskohercegovačkog društva jer se stide i pljuju po onome što je srčika i najbolji dio Bošnjaka. Više ima državotvorne svijesti u šamiji srebreničke nene nego u 'Potemkinovim selima' njihovih materijalnih carstava. Oni su, zapravo, pravi papci”

Podržite nas na Facebooku!