Post by Filip Mursel BEGOVIĆ

Jedno društvo treba imati građane koji sami prepoznaju gdje je granica između osobne slobode i zadiranja u slobode drugih. Tako je, po meni, razumljivo da u svoje slobodno vrijeme možete imati kodeks oblačenja kakav vi smatrate prikladnim, ali kada je u pitanju vrijeme koje provodite u državnim institucijama, trebalo bi da se držimo kodeksa oblačenja koji je važeći za tu instituciju. Ja ne poznajem ni jednu državu u svijetu koja nema jasna pravila kada je o tome riječ. Ministrica, bez obzira da li vrši dužnost u BiH ili drugoj zemlji, ne smije nositi dekolte, prozirnu odjeću i sl.

Kao da se zaboravilo da je navijanje za fudbalsku reprezentaciju ujedno i čin kolektivne nacionalne identifikacije. U Hercegovini se takva vrsta identifikacije tih dana provodila psovanjem države, pozivanjem na ustaštvo i klanje Bošnjaka. S time se ne može identificirati niko na svijetu, niko imalo pristojan i čovjekoljubiv. No, neko se dosjetio da ovi bosanski Hrvati nisu isto što i Hrvati u Hrvatskoj jer su oni hercegovački kao divljaci, a ovi u Hrvatskoj su kao gospoda.

Umjesto jalovog kritizerstva koje podrazumijeva stalnu proizvodnju crnila, Enes se bavio suštinom problema uvijek tražeći rješenje, katarzu ili barem utjehu. Uspijevao je ovo zbog viška čovjekoljublja u sebi, ali i osjećaja odgovornosti prema vlastitom narodu. Način na koji je pristupao svojim kolumnama bio je s nakanom da dijagnosticira problem, ponudi rješenje i obrazuje. Kao glavni urednik Stava, sarađujući s Enesom gotovo četiri godine na prvoj liniji medijske fronte, rekao bih da je imao vrlinu koja je rijetkost u našem medijskom prostoru. Osim što je bio konzistentan u svojim stavovima, primijetio sam da svom pisanju prilazi s dozom volonterizma, s osjećajem misije koja karakterizira istinske aktiviste, zašto ne reći borce “za našu stvar”

Spoj su politike, marketinga, vjere, malograđanštine, FGR-ovštine, sporta, ljepote... Projekcija su savremenih begova. Međutim, begova nema, osim u glavama političkih “analitičara” – ostala je samo raja i borba za opstanak. Ako mene pitate, ljubim ruke bošnjačko-muslimanskom seljaku, koji je puno časniji i ljepši pripadnik insanluka od urbanog bošnjačkog kompleksaša.

Kada su u pitanju “odredi smrti” i “militantna režimska mladež”, mislim da su to fikcije i opasne formulacije ljudi koji su se stavili u službu antidržavnih politika. Da oni vjeruju u te odrede ili da, ne daj Bože, postoji nešto slično, ne bi jedni te isti ljudi godinama, evo već i decenijama, imali ovoliko prostora da na najgrublji način iskrivljuju historiju, da Bošnjake optužuju za početak rata, da kriminaliziraju naše lidere i slično. Međutim, postoje odredi istine i mladež koja se ne plaši istinu kazati po svaku cijenu

Podržite nas na Facebooku!

error: Sadržaj je zaštićen!