Post by Filip Mursel BEGOVIĆ

Huso Ćesir, uspješni poduzetnik i vlasnik “Bosnaplasta”, predsjednik Općinskog odbora SDA Novi Grad, ovih je dana u centru sarajevske javnosti nakon incidenta s novinarom koji je bez dozvole i najave snimao njegovu firmu. Huso Ćesir rijetko izlazi u javnost, te će javnosti biti interesantan presjek njegove biografije, od prijeratnog rada u “Unioninvestu”, preko ratnog angažmana na Dobrinji od 1992. do 1995. godine, pa do teškog i mučnog uspinjanja u poslovnom svijetu nakon rata. Ćesir bez dlake na jeziku govori i o okolnostima zašto je tri godine meta tajnog snimanja, kome i zašto smeta njegov angažman u SDA, govori o odnosu sa Semirom Efendićem, a osvrće se i na okolnosti izlaska Dine Konakovića iz SDA. Ćesir za Stav izražava žaljenje zbog incidenta i detaljno objašnjava kontekst u kojem se desio

Vjerske zajednice moraju artikulirati svoj stav, a vjerozakon se ne može mijenjati. Međutim, nešto smo dužni konstatirati – živimo u sekularnoj državi gdje taj zakon ne vrijedi. I zato će se “Parada ponosa” održati šta god mi mislimo i koliko god urlali i negodovali.  Na koncu treba reći da se ustalila praksa da razni evropski fondovi za zaštitu ljudskih prava preko LGBT populacije testiraju demokratiju u balkanskim državama.

“Imenovan sam za predsjednika odbora za dodjelu državne pomoći vjerskim zajednicama. Ovo je prvi put da je jedan musliman predsjednik ovog odbora. Priznanje našoj zajednici, ali i meni za uloženi trud u etabliranju islama, ostalih islamskih zajednica, ali i dijalogu sa svim vjerskim zajednicama i društvom u cjelini. Od prošle godine sam član Upravnog odbora NBV a. I to kao predstavnik Islamske zajednice i svih naših bosanskih organizacija. No, očito je da nekima smetaju naši uspjesi”

Zaista komično, jer Turci imaju izlaz na čak četiri mora, pa je nejasno zašto bi ih na bilo koji način zanimao Neumski zaljev. Međutim, očito i Hrvati imaju vlastitu guslarsku tradiciju preko koje, baš poput Srba, proizvode predrasude. A predrasuda ili mit o turskoj prijetnji ugrađena je u nacionalne narative i Srba i Hrvata. Sve ovo pada u vodu, jer drumovi su se očito zaželjeli Turaka, i na to nema prigovora čak niti jedan Milorad Dodik, koji vazda ima neku vrstu prigovora ako je u posao uključen neko ko mu liči na dahiju.

Iz galerije FMGR likova izdvojili smo tek neke uzorke ne bismo li ilustrirali o kakvim je ljudima riječ. Ono što ih sve zajedno karakterizira jeste da se kreću iz krajnosti u krajnost, a da se istodobno vole zaklinjati u srednji put islama, ali i “onako kako ih je učio Alija Izetbegović”. Danas su jedno, sutra drugo, preksutra treće, ali ne bez reda jer, kako rekosmo, kreću se po krajnjim tačkama, iz jedne vjerske i političke, pa čak i nacionalne krajnosti u drugu

Zvižduk je zrcalo Milorada Dodika, a prigušeni pljesak koji se čuo zrcalna je reakcija na njegov govor koji je bio vrlo korektan. No, stavove iznijete u tom govoru arena osjeća kao utopiju jer Dodikovo zbiljsko djelovanje nešto je sasvim drugo. Kada bi se stavovi koje je iznio na otvaranju EYOF-a uozbiljili u kontinuitetu, tada bi i zvižduk izostao.

Nesporno je da postoje čitavi organizirani krugovi koji kontinuirano rade na daljnjem destabiliziranju Bosne i Bošnjaka u ovom smislu, a i mi im u nekim slučajevima zdušno pomažemo u tome, pa se npr. iznova pitamo šta smo to mi kao narod, čak jesmo li uopće narod, a to se reflektira i onda kad je riječ o našoj književnosti i kulturi, odnosno o našem kulturnom identitetu uopće... Tako se, kao da smo kolektivno “omađijani” kakvom zlom “čarkom”, iznova pitamo kako nam se zove maternji jezik, šta je to naša književnost i kultura ili je li ona uopće naša, odričemo se nekih naših ključnih pisaca i drugih izrazito važnih ličnosti naše kulturalne ili društvene povijesti

Podržite nas na Facebooku!