Post by Filip Mursel BEGOVIĆ

Bit će zanimljivo gledati, kako će se bližiti 2018. godina i opći izbori, kalkulantsko približavanje Radončića ljevici sa željom da i njega oplode svojim jedinstvom – ovaj put ne bošnjačkim – nego lijevobosanskim. Problem je jedino što se Radončić već čitav “ispružio” Dodiku i Čoviću, što smo mogli vidjeti u slučaju njegovog sudjelovanja u sotoniziranju predsjednice Suda BiH Meddžide Kreso i agitaciji da na čelo Suda BiH preglasavanjem bude postavljen nebošnjak

Ako je ljevica spala na zvijezde granta Bajrovićevog NDI-a, poput klauna iz nevladinog sektora Darka Brkana i Amera Bahtijara, štitonošu Štefice Galić, te propalog novinara i političara Bakira Hadžiomerovića, zatim nepopravljivog jugonostalgičara Esada Bajtala, stanovitog Jasmina Mujanovića, za kojega nismo sigurni da je dosegao punoljetnost, pa stanovitu aktivisticu na Twitteru Azru Kaziju, ako im treba pripomoć od autohtonih Londončana Zrinke Bralo i Nevena Anđelića, onda – jao si ga ljevici.

“Ne želimo otvarati priče o ustavnim reformama, rekonstrukcijama vlada, ukidanju ministarstava, podjelama ministarstava, podjelama RTV servisa i slično. HDZ želi upravo ove teme staviti u prvi plan, do kraja mandata postići dio ciljeva koje obećava već deceniju svojim biračima. Dakle, između SDA i HDZ, a time i između Čovića i mene, predstoji saradnja, ali i borba za redoslijed prioriteta”

O da, u Stavu je moguće, u istom broju, sjetiti se našeg anonimnog baštinika koji je ispisivao svoj himnični zov ljubavi na bosanskom stećku, onog našeg pjesnika koji je pisao na orijentalnim jezicima, našeg pisca koji je svoja najbolja djela pisao za vrijeme komunističke Jugoslavije, kao i one pisce koji su snažnim slikama opisivali tragediju Agresije na Bosnu i Hercegovinu devedesetih. Mi ovdje govorimo o kontinuitetu, o supostojanju, o pozivu na mir, o selamu i smrti fašizma.

Na svu sreću (ili pamet), bošnjačka politika ponovo je odabrala pristup smanjivanja tenzija i nije istom mjerom odgovarala. Posve odgovoran pristup, ali on uz sebe uvijek nosi i mogućnost da ih vlastiti narod sumnjiči za pretjeranu popustljivost, a potom i kazni na izborima. Nažalost, s time će se svaka bošnjačka politika morati naučiti nositi, jer ako sva tri naroda spletkare i neumjereno galame – krhka BiH doista će se raspasti.

“Bošnjaci poznaju Albance preko srpske vizure, a Albanci iz Albanije znaju o Bošnjacima preko neke hrvatske vizure. Više poznaju Hrvate i Crnogorce negoli Bošnjake. Mislim da je to stvar Bosne i Hercegovine i Albanije, kao dviju država koje bi trebale raditi puno na međusobnim odnosima, jer ovako kako je sada, to je velika neizbalansiranost, čak bih rekao i na razini Balkana da nema takvih nacija koje se toliko ne poznaju između sebe”

Ne samo da odavno izlizana teza srpske propagande kako je rat počeo “u izrežiranim okolnostima pred Pravoslavnom crkvom” ne odgovara činjenicama – širenje ovog mita jeste laž koja direktno i sračunato šteti Bošnjacima. Zašto je Fahrudin Radončić nastavlja širiti, saznat će se prije ili kasnije. Pa, dokle više, Fahrudine!?

Podržite nas na Facebooku!