Post by Filip Mursel BEGOVIĆ

Smatram da ne postoje zapreke, a shodno tumačenju definicije genocida iz Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju tog zločina, da se ovaj najteži međunarodni zločin dosudi i na prijedorskom području, uzimajući u obzir razmjere ubijanja, koncentraciju zatočeničkih logora poput Omarske, Keraterma i Trnopolja, ali i otkrivenih velikih masovnih grobnica na toj teritoriji. Genocidna posebna namjera dokazuje se i na temelju generalne političke doktrine, općeg konteksta djelovanja, jedinstvenog obrasca činjenja zločina

Međutim, kada jedan Radončić ponovo krene palamuditi o bošnjačkom jedinstvu i o tome da mi moramo u Bruxelles, a ne Ankaru i Teheran, čovjek se, ako baš hoćete Bošnjak se, počne preispitivati. Stoga bismo voljeli nadopuniti prijašnju konstataciju pitanjem: Ajde više, zašto bismo mi igdje išli?

„Najvećem sinu, našem voljenom predsjedniku“, suukus je iskrenih emotivnih posveta koje dominiraju građom koja se nalazi u posjedu obitelji Izetbegović. Osim što se kroz posvete ogleda neskriveno divljenje koje je Izetbegović uživao unutar vlastitog naroda, s historijske distance koja raste iznimno je zanimljivo vidjeti posvete tadašnjih državnika, političara, međunarodnih predstavnika i raznih drugih prijatelja Bosne koji su pokazivali veliko poštovanje prema Aliji Izetbegoviću i „pravednoj borbi“ njegovog naroda

I sada, kada ga njegov nekada omiljeni medij napada, Konaković bi uz politički facelifting želio dio negativne atmosfere koja prati Radončića, i to vrlo nezgodnu famu o nacionalnom izdajniku i čovjeku koji je infiltriran među Bošnjake s ciljem njihovog raslojavanja, prebaciti na Šefika Džaferovića i SDA. Uostalom, sudi po sebi i vlastitom osjećaju za “zakulisne igre”. U njima je do sada bio gubitnik, a ne bi se moglo reći da se nije trudio.

Jedno društvo treba imati građane koji sami prepoznaju gdje je granica između osobne slobode i zadiranja u slobode drugih. Tako je, po meni, razumljivo da u svoje slobodno vrijeme možete imati kodeks oblačenja kakav vi smatrate prikladnim, ali kada je u pitanju vrijeme koje provodite u državnim institucijama, trebalo bi da se držimo kodeksa oblačenja koji je važeći za tu instituciju. Ja ne poznajem ni jednu državu u svijetu koja nema jasna pravila kada je o tome riječ. Ministrica, bez obzira da li vrši dužnost u BiH ili drugoj zemlji, ne smije nositi dekolte, prozirnu odjeću i sl.

Kao da se zaboravilo da je navijanje za fudbalsku reprezentaciju ujedno i čin kolektivne nacionalne identifikacije. U Hercegovini se takva vrsta identifikacije tih dana provodila psovanjem države, pozivanjem na ustaštvo i klanje Bošnjaka. S time se ne može identificirati niko na svijetu, niko imalo pristojan i čovjekoljubiv. No, neko se dosjetio da ovi bosanski Hrvati nisu isto što i Hrvati u Hrvatskoj jer su oni hercegovački kao divljaci, a ovi u Hrvatskoj su kao gospoda.

Umjesto jalovog kritizerstva koje podrazumijeva stalnu proizvodnju crnila, Enes se bavio suštinom problema uvijek tražeći rješenje, katarzu ili barem utjehu. Uspijevao je ovo zbog viška čovjekoljublja u sebi, ali i osjećaja odgovornosti prema vlastitom narodu. Način na koji je pristupao svojim kolumnama bio je s nakanom da dijagnosticira problem, ponudi rješenje i obrazuje. Kao glavni urednik Stava, sarađujući s Enesom gotovo četiri godine na prvoj liniji medijske fronte, rekao bih da je imao vrlinu koja je rijetkost u našem medijskom prostoru. Osim što je bio konzistentan u svojim stavovima, primijetio sam da svom pisanju prilazi s dozom volonterizma, s osjećajem misije koja karakterizira istinske aktiviste, zašto ne reći borce “za našu stvar”

Podržite nas na Facebooku!