Post by Filip Mursel BEGOVIĆ

Kao da se zaboravilo da je navijanje za fudbalsku reprezentaciju ujedno i čin kolektivne nacionalne identifikacije. U Hercegovini se takva vrsta identifikacije tih dana provodila psovanjem države, pozivanjem na ustaštvo i klanje Bošnjaka. S time se ne može identificirati niko na svijetu, niko imalo pristojan i čovjekoljubiv. No, neko se dosjetio da ovi bosanski Hrvati nisu isto što i Hrvati u Hrvatskoj jer su oni hercegovački kao divljaci, a ovi u Hrvatskoj su kao gospoda.

Umjesto jalovog kritizerstva koje podrazumijeva stalnu proizvodnju crnila, Enes se bavio suštinom problema uvijek tražeći rješenje, katarzu ili barem utjehu. Uspijevao je ovo zbog viška čovjekoljublja u sebi, ali i osjećaja odgovornosti prema vlastitom narodu. Način na koji je pristupao svojim kolumnama bio je s nakanom da dijagnosticira problem, ponudi rješenje i obrazuje. Kao glavni urednik Stava, sarađujući s Enesom gotovo četiri godine na prvoj liniji medijske fronte, rekao bih da je imao vrlinu koja je rijetkost u našem medijskom prostoru. Osim što je bio konzistentan u svojim stavovima, primijetio sam da svom pisanju prilazi s dozom volonterizma, s osjećajem misije koja karakterizira istinske aktiviste, zašto ne reći borce “za našu stvar”

Spoj su politike, marketinga, vjere, malograđanštine, FGR-ovštine, sporta, ljepote... Projekcija su savremenih begova. Međutim, begova nema, osim u glavama političkih “analitičara” – ostala je samo raja i borba za opstanak. Ako mene pitate, ljubim ruke bošnjačko-muslimanskom seljaku, koji je puno časniji i ljepši pripadnik insanluka od urbanog bošnjačkog kompleksaša.

Kada su u pitanju “odredi smrti” i “militantna režimska mladež”, mislim da su to fikcije i opasne formulacije ljudi koji su se stavili u službu antidržavnih politika. Da oni vjeruju u te odrede ili da, ne daj Bože, postoji nešto slično, ne bi jedni te isti ljudi godinama, evo već i decenijama, imali ovoliko prostora da na najgrublji način iskrivljuju historiju, da Bošnjake optužuju za početak rata, da kriminaliziraju naše lidere i slično. Međutim, postoje odredi istine i mladež koja se ne plaši istinu kazati po svaku cijenu

Ko je Šefik Džaferović, kandidat SDA za Predsjedništvo BiH, šta je njegov svjetonazor, kako je tekao njegov životni i politički put, ko su mu bili roditelji, kako je odgajan, s kime se sukobljavao tokom političke karijere, kojoj je ideji bio odan? Za Stav otkriva svoju političku filozofiju po kojoj je bolje šutjeti, predano raditi i na kraju imati neki rezultat, nego ništa ne raditi a davati populističke izjave, intrigirati javnost i na kraju doživjeti razočarenje javnosti jer nije zabilježen nikakav rezultat. “Uvijek između dileme dobro stanje, ali loša percepcija javnosti, ili loše stanje, a dobra percepcija javnosti – ja bih odabrao prvo. To treba da bude tako”, rezolutan je u svom stavu

Ono što je posebno interesantno jeste da su pojedinci iz dokumentarca Sanela Kajana, a koji su tokom rata i poraća bili najžešći medijski ratnohuškači, danas “uhljebljeni” u javnim institucijama. “Danas se oni prave kao da se period od 1992. do 1995. godine, pa i nekoliko godina nakon završetka rata, uopće nije dogodio. Bosnu i Hercegovinu su nazivali 'takozvana', 'samozvana' ili 'bivša', javno vrijeđali ili omalovažavali bošnjački narod, upotrebljavali govor mržnje. Dobijao sam i indirektne poruke da prestanem ovo raditi. Pitali su me što mi to treba. Poručivali da 'nađem neki drugi hobi'”, otkriva Sanel Kajan

Podržite nas na Facebooku!