Post by Fikret MUSLIMOVIĆ

Niko drugi, osim režimi u Beogradu i Zagrebu, ne može otkloniti opstrukcije, blokade i zastoje u reformama na putu BiH prema članstvu u EU. Dakle, blokade reformskog puta BiH čine članica EU Hrvatska i “napredni” kandidat za članstvo u EU Srbija. Proizlazi da postoji velika odgovornost EU za negativno stanje u BiH u pogledu opstrukcija, zastoja i blokada reformama, što nikako ne znači da dio odgovornosti ne snose i političke snage koje se pejorativno nominiraju da su “probosanske”

Liberalne, demokratske i kozmopolitske snage širom Evrope i svijeta su ugrožene, razjedinjene i međusobno antagonizirane, upravo po osnovu efekata djelovanja desničarskih ideologija, njihovih politika i propagandi. To su negativni procesi koji ponegdje rezultiraju da nosioci liberalnih, demokratskih i kozmopolitskih ideja i politika zadržavaju svoj identitet u formi, ali ga gube u suštini, počesto prihvatajući desničarske ideje kao svoje

Ideja o daljoj izgradnji EU s ciljem da ona postane istinska država ima moćne unutarevropske, direktne, eksplicitne protivnike – desničarske lidere, grupe, organizacije i pokrete, kao i protivnike izvan EU koji, plašeći se hipotetičkog konkurencijskog potencijala “Sjedinjenih Evropskih Država”, implicitno djeluju na kompromitaciji te ideje, a posebno na kompromitaciji prakse koja znači iskorake za ostvarivanje te ideje. U tome treba tražiti logiku ruske podrške evropskim radikalnim desničarima, gdje god oni postoje, ali i logiku Trumpovog američkog antagoniziranja naspram EU i njenih članica

Tretirajući rasplet kosovske i bh. krize kao šansu za konačno uređenje odnosa Hrvatske sa Srbijom, Stier, ustvari, ukazuje da cilj vanjske politike Hrvatske treba biti postizanje “balansa” s efektima ispravljanja granice Hrvatske. Bivšem šefu hrvatske diplomatije Stieru patrioti Bosne i Hercegovine trebaju se “zahvaliti” što je, prema naprijed navedenom, jasno iskazao teritorijalne pretenzije Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, što je ideološka osnova i politički smjer “tajnovite” saradnje Čovića s Dodikom i Vučićem

Pri sagledavanju karaktera usvojene Deklaracije o položaju Hrvata u BiH, treba imati u vidu činjenice o kontinuiranom miješanju Hrvatske u unutarnja pitanja BiH dok je njen predsjednik bio Franjo Tuđman, posebno u ratnom periodu (1992–1995), i kasnije sve do aktuelnog vremena kada je usvojena Deklaracija. Također, za ovu prigodu uzimamo paradigmatičan propagandistički primjer hrvatskog “doktora nauka” preko kojeg, na štetu istine, hrvatska politika pokušava obmanjivati javnost

U grčevitoj borbi da pobijedi na predstojećim općim izborima, Dodik je sebi i svom SNSD-u navodno osigurao podršku predsjednika Rusije i Srbije – Vladimira Putina i Aleksandra Vučića. Javnost misli kako Dodik ima apsolutnu podršku Putina, Vučića i njihovih najbližih saradnika. S njima Dodik učestalo kontaktira prilikom svojih odlazaka u Rusiju i Srbiju ili prilikom dolazaka ruskih, odnosno srbijanskih zvaničnika u Banju Luku

Dodik izaziva oružane sukobe. Svakodnevno on negira teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i zagovara prisajedinjenje RS-a u sastav Srbije. Entitet RS-a pokušava se eksponirati, izgraditi i osamostaliti kao država s ciljem da uđe u državnu zajednicu sa Srbijom. Uporedo s takvom izgradnjom RS-a, koriste se razne situacije za pokazivanje kako država BiH nema suverenost na teritoriji entiteta RS-a, što dodatno ohrabruje hrvatsku politiku da razne situacije koristi za dokazivanje da država BiH nema suverenitet na prostorima pod vlašću HNS-a

Podržite nas na Facebooku!