Post by Elis BEKTAŠ

Boravak Bakira Izetbegovića, predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, u Bruxellesu 8. i 9. novembra ni najveći skeptici ne bi mogli nazvati rutinskom radnom posjetom. Naprotiv, riječ je o posjeti koja predstavlja prolazak kroz jednu od najvažnijih kapija na putu naše države ka Evropi

Da li je slučaj do jučer bahatog mangupčića i sitnog kriminalca, a sada dvostrukog ubice Sanjina Sefića podesan da posluži kao povod za združenu, smislenu društvenu akciju usmjerenu na povećanje sigurnosti u saobraćaju? Nesumnjivo jeste. Ali, ta združena akcija ne bi se smjela pretvoriti u sječu svih onih koji nisu po mjeri predstavnicima ostataka ljevice u BiH

Pelazza nije jedini koji poseže za stereotipima i predrasudama u današnjoj Evropi i što se taj trend, nažalost, njeguje i na utjecajnijim mjestima nego što je jedna senzacionalistička emisija, a zatim i što je pretjerana osjetljivost nemoćna pred predrasudama, ili ih čak može osnažiti. No, u BiH treba biti posebno oprezan jer svaka priča ovakvog tipa može se reflektirati na političko stanje u zemlji

U odsustvu zapaljivih i neodmjerenih Izetbegovićevih izjava, beogradski je i banjalučki žuti tisak posezao za prekrajanjem izgovorenog, a kad ni podmetanje lažnih izjava nije urodilo plodom – jer nikad i nigdje Izetbegović nije pozivao na rat niti je srpski narod označavao kao cilj nekakvih vojnih akcija – ti su mediji krenuli s iskopavanjem izjava minornih bošnjačkih političara, kakav je lider BPS-a Sefer Halilović

Trebinje je bilo zahvaćeno velikim požarima i prije četiri godine, neposredno pred lokalne izbore. Milorad Dodik tada je spektakularno najavljivao da će RS nabaviti vlastite kanadere i helikoptere za borbu protiv vatrenih stihija. Kanaderi, naravno, nisu nabavljeni, a helikopter koji je iz Banje Luke protekle četiri godine često dolijetao u Trebinje nije učestvovao u gašenju prirodnih, već uglavnom u razbuktavanju političkih požara. Ta je letjelica, naime, umjesto vode nosila Milorada Dodika

Možda je početak ovog septembra posljednji trenutak da se pomogne dezorijentiranom Miloradu Dodiku tako što će mu biti postavljena pitanja na koja bi on sam trebao dati odgovore: šta je tačno, govoreći u mjerljivim kategorijama, prijetnja po RS? Koje bi snage provele tu prijetnju u djelo? Kojim bi se snagama RS branila? Koji bi bili ciljevi, također u mjerljivim kategorijama iskazani, te odbrane

Da je SPC zaista željela promovirati pravoslavno hrišćanstvo i boriti se za slobodu vjere, tada bi svoju slavu imao svaki grad u kojem postoji pravoslavna crkva. Ovako, s krsnom slavom samo onih gradova u kojima su Srbi većina i koji se percipiraju kao ekskluzivni srpski politički prostor, crkva pokazuje da nije baš najbolje razumjela svoju ulogu

Podržite nas na Facebooku!