Post by Elis BEKTAŠ

Spremnost NATO-a da Bosni i Hercegovini i njenim Oružanim snagama pruži ne samo stručnu već i materijalnu pomoć radi ubrzavanja procesa modernizacije dodatno je ohrabrujuća ako se ima u vidu zastoj u realizaciji Akcionog plana za članstvo (Membership Action Plan – MAP) uslijed opstrukcija Vlade Republike Srpske o pitanju knjiženja vojne imovine, što je jedan od bitnih preduvjeta za ulazak u NATO

Stari most još uvijek čvršće razdvaja obale Neretve nego što ih povezuje, višegradska se ćuprija, ovisno o uglu gledanja, doživljava ili samo kao stratište ili samo kao postmodernistički, dakle disneylandski apokrifan legat jugoslovenskog nobelovca. A Arslanagića se most ugiba pod teretom kamene ploče na kojoj je uklesano jedno ime, također apokrifno, koje s ovim zdanjem nikakve veze nema

Bilo bi lijepo vidjeti naše umjetnike kako odlaze u posjetu nekom od gradova koji stenju pod nesmiljenim udarcima ratnog biča. Recimo Damasku, koji je znatno više od Sarajeva prijestolnica kulture i nauke i čiji doprinos civilizaciji znatno nadilazi urbanističku bliskost bogomolja. Takvim bi činom kulturno Sarajevo pokazalo da dostojno nosi teret svog povijesnog iskustva te da Zubin Mehta u Vijećnici nije uzalud izmahivao svojim štapićem

Bosna i Hercegovina i njeni narodi nadživjeli su nacizam i fašizam, ustaške i četničke koljače, pa i polustoljetno komunističko jednoumlje, ne treba sumnjati da će, uz uvažavanje duha i poruka ZAVNOBiH-a, nadživjeti i one koji bi da na scenu vrate ideje ksenofobije, šovinizma i nacionalnog ekskluziviteta

Da farsični propovjednici poput Haverića nisu ekskluzivitet našeg doba, pokazuje detalj iz Bašeskijinog Ljetopisa. Pišući o nekakvom Hadži Muhamed-efendiji Čajničaninu, muderisu jedne od sarajevskih medresa, Bašeskija prije više od dvjesto godina ispisuje i sljedeću rečenicu: “Vazove bi držao masi, a učeni ljudi, kada bi slušali njegova predavanja, zgražali su se, dok se on masama sviđao, pa ga zbog toga, jer nemaju razbora, počeše hvaliti kao savršenog učenjaka i pretpostavljati drugim učenim ljudima”

Boravak Bakira Izetbegovića, predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, u Bruxellesu 8. i 9. novembra ni najveći skeptici ne bi mogli nazvati rutinskom radnom posjetom. Naprotiv, riječ je o posjeti koja predstavlja prolazak kroz jednu od najvažnijih kapija na putu naše države ka Evropi

Da li je slučaj do jučer bahatog mangupčića i sitnog kriminalca, a sada dvostrukog ubice Sanjina Sefića podesan da posluži kao povod za združenu, smislenu društvenu akciju usmjerenu na povećanje sigurnosti u saobraćaju? Nesumnjivo jeste. Ali, ta združena akcija ne bi se smjela pretvoriti u sječu svih onih koji nisu po mjeri predstavnicima ostataka ljevice u BiH

Pelazza nije jedini koji poseže za stereotipima i predrasudama u današnjoj Evropi i što se taj trend, nažalost, njeguje i na utjecajnijim mjestima nego što je jedna senzacionalistička emisija, a zatim i što je pretjerana osjetljivost nemoćna pred predrasudama, ili ih čak može osnažiti. No, u BiH treba biti posebno oprezan jer svaka priča ovakvog tipa može se reflektirati na političko stanje u zemlji

Podržite nas na Facebooku!