Post by Edib KADIĆ

Politika ne mari za to što u prvom osmanskom popisu Bosne iz 1468/69. godine nije bilo institucionalnog pravoslavlja, ali nauka je kriva što taj popis nikad nije valoriziran kako treba, čak nije dobio ni prikaz kakav zaslužuje. To je konformizam povjesničara, izbjegavanje priče o jednom vrlo kompleksnom problemu bez čijeg se ispravnog situiranja u našoj prošlosti ne može očekivati ni relaksiranje odnosa u sadašnjosti i budućnosti

“Pjesme kao što su Dragoj mojoj BiH, koju je napravio Ismet Kurtović, pa pjesma koju je pjevao rahmetli Kemal Monteno Da ti roknu samo dvije, čiji je autor Zlatan Fazlić Fazla, pa Vojnik sreće Dine Merlina, pa Sva bol svijeta Muhameda Fazlagića, sve su to pjesme koje i danas izazivaju bujicu emocija. Što se tiče samih boraca, mislim da su im pjesme poput Odoh i ja, majko, Bosnu braniti davale trostruku snagu da izdrže sva iskušenja i nedaće koje su ratna dešavanja pred njih stavljala”

Oni su pravnici, doktori nauka, inženjeri, doktori medicine, diplomirani ekonomisti, visoko obrazovani ljudi iz raznih branši, a članstvo čini i veliki broj studenata. Entuzijastični su i aktivni na terenu te nepodijeljeno tvrde da SDA nije uzdrmana . Salko Zlidžić predsjednik je Asocijacije mladih SDA BiH i u 107 broju Stava dao je kraći intervjuu osvrnuvši se na rad bivšeg predsjednika te asocijacije Senada Šepića

Ovo je prvo, zasad jedino ovakvo izdanje, i u tom smislu razlikuje se više ili manje od svih drugih dosadašnjih izdanja Kamenog spavača, odnosno, u pitanju je finalni tekst ove autorove knjige, kao i tekst koji bi se trebao smatrati kanonskim. Sve ovo, također, jeste i uvod u priređivanje kritičkog izdanja sabranih djela Maka Dizdara kojim bi se javnosti prvi put predstavila cjelina književnog rada Maka Dizdara, koji je sve ovo vrijeme bio nepoznat u čitavom nizu svojih aspekata, mada se radi o još grandioznijoj književnoj pojavi negoli smo to naslućivali dosad”

“Svake godine na ovaj dan posjećujemo porodice šehida i poginulih boraca. Obilazimo mezarje redovno, izlazimo jedni drugima u susret i pomažemo jedni druge koliko je to u našoj mogućnosti”, ističe Kovač i kaže da borbe nikada nisu prestale da se vode, samo su prešle iz jednog oblika u drugi. “Danas je stanje takvo kakvo jeste. Proganjaju nam komandante, počev od Kemala Ademovića, kojeg Dnevni avaz proganja bez ikakve potrebe. Optužbe protiv Dragana Vikića čista su besmislica. Mi smo bili i ostali čista jedinica koja je ostala do kraja svijetla obraza”

“Jednog je dana u novinama objavljen konkurs u kojem su tražili pjevače za hor Narodnog pozorišta u Sarajevu. Prijavio sam se na nagovor majke iako sam bio uvjeren da se ne može tek tako s ulice doći i pjevati u horu Narodnog pozorišta u Sarajevu. Bio sam u krivu. Trebalo je odraditi neke pripreme za operu Nabucco. Bilo je to, čini mi se, u decembru 2003. godine. Još sam pomalo igrao fudbal. Održana je audicija na kojoj su primili nas desetak, od sedamdesetak prijavljenih na konkurs”

Nedavno je u Večernjem listu objavljen tekst pod naslovom Na izborima postali Hrvati ili kako su Adnan i Nuko ušli u saziv Gradskog vijeća Sarajevo. U ovom tekstu Večernjak, između ostalih, i Tonija Vukadina optužuje da nije dovoljno dobar Hrvat, ili da se samo predstavlja kao Hrvat, a da to zapravo nije. Novinar Večernjeg lista Vukadina je stavio u isti koš s nekolicinom drugih, ustvrdivši da je, lažirajući hrvatski identitet, ušao u Gradsko vijeće Sarajevo, u kojem djeluje kao “uzdanica najsnažnije bošnjačke stranke – Stranke demokratske akcije”. U tekstu se još i navodi kako su određeni političari, “koji se predstavljaju kao Hrvati”, uplaćivali novac za klanje kurbana, ali i klanjali u obnovljenoj džamiji u Gacku 2011. godine. Magazin Stav u razgovoru s Vukadinom saznao je da postoje ozbiljne indicije da je on, unatoč Večernjaku, izvorni Hrvat. Toni Vukadin ne ide na džumu, ne uzima abdest prije sjednice Općinskog vijeća, a pritom voli svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu i rodno Sarajevo

“Ova je knjiga vrlo interesantna ne samo po temi i autoru nego i zbog činjenice što je ona napisana prije više od četiri decenije i što je ta tema o Bosanskom ustanku (od 1875. do 1878. godine) napisana iz sasvim drugog ugla, na osnovu isključivo osmanskih dokumenata, za razliku od drugih autora koji su se bavili ovim pitanjem, a pisali su na osnovu zapadnih dokumenata i imali svoje viđenje ovih događaja. Neki od njih, ne kažem svi, bili su pod utjecajem srpskog romantizma, ali i propagande tog vremena i nisu se ogradili kao pravi naučnici. Drugi je dio pokušao da bude što objektivniji, ali bez poznavanja stanja na drugoj strani i stoga se nije mogla stvoriti jedna cjelovita slika o ovim događajima”

Podržite nas na Facebooku!