Post by Edib KADIĆ

Aliju Izetbegovića njegovi savremenici nisu prepoznavali, ali očigledno je Bog imao drugačiji plan s njim. Lik i djelo prvog predsjednika Bosne i Hercegovine ponovo se aktualizira, kako u BiH, tako i širom svijeta. Mislim da je ovo dobra prilika da se istakne velika radna energija koju je moj otac uložio u vlastito školovanje, uz istovremeno podizanje svoje porodice. Istu tu energiju kasnije je pretočio u stvaranje i vođenje države Bosne i Hercegovine, kao i na dugotrajne zatvorske kazne koje je izdržavao ranije, u komunističkom režimu”, rekao je Bakir Izetbegović, predsjednik SDA BiH i predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH

U školi kažu da se svako dijete prihvata kao dragocjeno biće koje je sklono dobru i želi se razvijati i napredovati uz kvalitetno obrazovanje. Dodaju i to da pod pojmom “dobrih ljudi” podrazumijevaju mlade ljude oplemenjene znanjem i vještinama u skladu s vremenom u kojem žive, kao i ljude razvijenog kritičkog mišljenja koji svijet posmatraju iz naučne perspektive

Hundur ostavlja dojam da se čvrsto drži ovog prostora, Tešnja i Bosne, koji su mu uvijek na srcu. Izlagao je u Švicarskoj, Njemačkoj, Turskoj, Mađarskoj, Hrvatskoj i, gdje god se pojavi, za sebe kaže da je Ahmet Hundur Bosanac, Bošnjak, Tešnjak s dna kace i da se to ne može promijeniti. Tako to osjeća da mu je u krvi, u genima. Trudi se biti iskren u poslu, da to što uradi, da to stvarno i osjeća

“Kada sam došao u Busovaču u Medžlis IZ, tražio sam Bukovce, bio momak, htio da budem slobodan, neću obaveza. A meni odmah nudili da budem imam u Busovači. A evo i što. Imam u Bukovcima, imao imamski ispit, Lugovi, imamski ispit, Putiš, isto, Busovača, glavni imam, isto imamski ispit. Dakle, niko od njih nije imao završenu medresu, a kamoli fakultet, o tome nije bilo ni govora. Međutim, o tome se nikad nije ni kontalo ni razmišljalo. To su za nas bili pravi imami, to su bili pravi ljudi koji su se visoko cijenili. Kad su bili mevludi, ama povučeš se i gledaš u njih, samo im se diviš. Ali, i oni su poštovali nas mlade imame što smo dolazili iz medrese. Bilo je to uzajamno poštovanje. Dočim, to sada nije tako. Druga je to japija bila. A 35 godina ko je radio u jednoj branši, to se mora poštovati, nema druge”

“1993. godine, kada je prvo izdanje ove knjige izašlo, preko sat vremena trajala je debata na izraelskoj državnoj televiziji o posljedicama koje ona može imati po tadašnja geopolitička kretanja, kao i o tome da li će se muslimanski svijet nakon ove knjige probuditi i aktivirati. Također, na više univerziteta širom zemalja zapadnog svijeta naučnici su se počeli baviti istraživanjem ove generacije, Nuruddina i Salahuddina, odnosno, njihovih učitelja Gazalija i Abdul-Kadira Gejlanija i ostalih. Dok, istovremeno, na našim prostorima, za ovu se knjigu slabo znalo, a slabo se o njoj i pričalo”

“Mislim da smo uspjeli pronaći gotovo sve što postoji od video i audioarhiva o Nedžadu Ibrišimoviću. To je bio ogroman posao i jako sam zahvalan ljudima koji su nam otkrivali snimke za koje nismo ni znali da postoje. Kada smo dobili uvid u arhivsku građu, napravili smo plan o tome ko su ljudi koji bi mogli na najbolji način govoriti o životu i djelu Nedžada Ibrišimovića. Prvi put u mojoj karijeri mi se desilo da su svi koje sam pozvao bili oduševljeni što će učestvovati u toj priči”

“Ovo je prvi biografski film urađen na ovaj način. Iako se u filmu spominju i Ibrišimovićevo slikarstvo i kiparstvo, ipak smo odlučili da fokus stavimo na njegovo književno djelo. Željeli smo da film bude što vjerodostojniji, pa smo uključili ljude koje je Ibrišimović tokom života veoma volio i s njima se družio. Smatrali smo da nam takvi ljudi mogu iz prve ruke govoriti o njemu i kao o čovjeku i kao o umjetniku”, kazala je scenaristica Alema Kazazić

“Nekako je slučaj da mediji polahko odustaju, na izvjestan način, od ove priče, pa je Savez bošnjačkih nevladinih organizacija odlučio da realizira ovaj projekt u želji da za buduće generacije ostane sjećanje i uspomena na lik i djelo nane Fate. I ne samo to, nego da i na ovaj način, u formi filma, skrenemo pažnju domaće i svjetske javnosti na njenu borbu protiv diskriminacije, protiv nepravde koja joj se sistematski čini u manjem bosanskohercegovačkom entitetu od vlasti RS-a, koja, evo, više od dvije decenije ne želi da ukloni bespravno sagrađenu crkvu”

“Bošnjaci počesto ne djeluju jedinstveno, ali kada je država u pitanju, kada osjete da je njena opstojnost narušena, tada pokazuju zavidnu razinu kolektiviteta i zajedništva. Upravo takvu atmosferu svjedočimo ovih dana, što se posebno vidi u odzivu na obilježavanje 1. marta”, rekao je glavni urednik sedmičnika Stav i Edicije “Bošnjaci” Filip Mursel Begović

Podržite nas na Facebooku!