Post by Bojan Budimac

Od tog trenutka počelo je nešto što razlikuje ovaj pokušaj puča od svih prethodnih i zbog čega je, zapravo, pogrešno nazivati ga vojnim pučem – počinje teror. S jedne strane, taj teror pomogao je mobilizaciju narodnih masa, jer je od početka bilo jasno da se ne radi o “klasičnom” hijerarhijskom vojnom puču, a s druge ukazao da cilj nije samo obaranje legalne demokratski izabrane vlasti, nego i izazivanje građanskog rata (s najvjerovatnijom posljedicom komadanja zemlje)

Izvoz Turske u prvom kvartalu ove godine porastao je za 10,6% (više od 63,1 milijarde dolara) i u ukupnom rastu privrede učestvuje s 2,2%. Kada se ima u vidu činjenica da se oko 95% izvoza sastoji od industrijskih proizvoda, onda se jasno vidi ono što naglašava predsjednik Istanbulske industrijske komore, a to je da je industrija motor rasta turske privrede

Ovo nije prvi sukob u kojem Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati (možda bi redoslijed trebao biti obrnut) pritiskom pokušavaju izmijeniti katarsku vanjsku politiku. Javni je sukob već izbio 2014. godine, a rezultirao je promjenom katarskog emira. Sadašnja kriza munjevito je prevazišla diplomatske okvire i umiješala se u živote ogromnog broja ljudi na svim stranama

Predstava koju optuženi pučisti izvode u sudu, a njihovi medijski saradnici valjaju u (mahom) inostranim medijima, ista je predstava koju je Gülen, vođa terorističke organizacije fetulahdžija (FETÖ), izveo odmah nakon što je postalo jasno da puč propada, a koja je poznata pod nazivom “kontrolirani puč”

Najveći dio pres-konferencije “privedenog” košarkaša Enesa Kantera korišten je za anti-Erdoğan i antitursku propagandu FETÖ tipa, s refrenom o “lažnom puču” u Turskoj. To nije slučajno. Kako je počelo suđenje pučistima, podgrijava se ta teorija zavjere i s FETÖ tačke gledišta nije loše, dapače, odlično je da je jedno “popularno lice” propagira

Izvještaj ocjenjuje da “referendum nije po standardima Vijeća Evrope”, da bi dodao zlokobnu (i isto toliko u historijskom kontekstu besmislenu) rečenicu: “Zakonski okvir bio je neadekvatan za održavanje zaista demokratičnog procesa.” Evropa (i njene institucije) ne mogu prežaliti što gülenistički puč 15. jula prošle godine nije uspio (naravno, sve u cilju povratka u “demokratske okvire” na kakve je Zapad navikao u Turskoj)

Moj je odgovor, sada već klišeizirani, na pitanje kako se osjećaš u Turskoj, ili kako si primljen u Turskoj: “Od prvog sam se dana ovdje osjećao bolje i prijatnije bez znanja jezika, nego u Mađarskoj sa znanjem jezika”. Dvije napomene, prvo: kliše je istinit, i drugo: ne dam ništa loše na Mađarsku i Mađare. Budimpeštu, u kojoj sam proveo malo više od sedam prvih godina migracije, i dalje volim od sveg srca. Međutim, istina je da različiti mentaliteti postoje i da su neki više kompatibilni, a neki manje.

Ustavne promjene, kada se primijene poslije izbora 2019. godine, imaju potencijal da donesu Turskoj prijeko potrebnu političku stabilnost na duge staze. U kvaziparlamentarnom sistemu tokom 95 godina, umjesto normalnih 20, promijenjeno je čak 65 vlada. Ova dinamična zemlja “vožena” je kao “pod ručnom”, a slabe koalicije otvarale su kapije vojnim pučevima. Želja Zapada da Turska ostane sapeta u nefunkcionalnom sistemu kada jednom više ne bude bilo moguće napraviti većinsku vladu nije prijateljska

Podržite nas na Facebooku!