Post by Amir SIJAMHODŽIĆ

“Sanjam ja kako ide moj Sulejman i vodi one svoje dvije bliznakinje za ruke. Ide odozgo niz dvorište, a ja kao nekome govorim: ‘Eto moga sina i njegovih cura’, i tako se probudim. Drugi put sam ga sanjala kako sa mnom razgovara u kući. Kaže on meni: ‘Mati, gdje je moja familija?’ Rekoh: ‘Sine, tvoja je familija u Zenici’, i opet sam se probudila. Ja to ujutro ispričala mužu Ibrahimu, a on kaže: ‘Što si mu odgovarala, bio bi duže kod nas’”

Osim po materijalu od kojeg su izgrađeni, od nadgrobnih spomenika u ostalim dijelovima Bosne, krajiški bašluci bitno se razlikuju po izgledu i visini, te motivima kojima su ukrašeni. Pored kulturno-historijske, oni imaju spomeničku, estetsku te pejzažno-oblikovnu funkciju. U novije vrijeme stari krajiški nišani sve su izloženiji uništavanju, a praksa podizanja novih nišana u skladu s vlastitom tradicijom sve je rjeđa

Sead Emrić više je puta naglasio potrebu ukazivanja većeg poštovanja i podrške “umjetničkom dragulju” kakav je Ismet Erdić. Kako kaže, Erdića bi i dosta veće sredine rado poželjele jer njegovi radovi imaju državne i regionalne domete. Predstavljajući još jedan veliki izdavački poduhvat bužimskog “Preporoda”, Emrić je naglasio da svojim radom autor Ismet Erdić u zemlji i regiji u najboljem svjetlu afirmira rodni Bužim te Bosansku Krupu, u kojoj već godinama živi i radi

Husein tvrdi da su ga dobra djela nekoliko puta spasila od sigurne smrti: “Išao sam autobusom koji je počeo plesati po cesti. Šofer je otvorio vrata i rekao da iskače ko može. Dvojica su tada poginula, više ih je bilo ozlijeđenih. Prije nego što se autobus prevrnuo, ja sam iskočio i nije mi bilo ništa. To je bilo u Maloj Kladuši prije nego što ću ostati bez nogu. Drugi put bilo je ovo kad sam bio pod vozom. Tu su šanse da neko preživi manje od 1%. Smatram da me je u oba slučaja samo Bog dragi sačuvao. Bilo je još nekoliko sličnih situacija”

Hasan Musić (sin Huseina i Hajre) rođen je 1960. godine u naselju Lubarda, općina Bužim. Odrastao je u porodici s petero djece. Nakon osnovne škole, srednju i višu mašinsku školu završio je u Ljubljani. U Sloveniji je radio sve do izbijanja rata u Bosni i Hercegovini. Među prvima se uključio u organiziranje odbrane domovine

Od osnivanja do danas kroz hor “Gazija” prodefiliralo je preko 100 članova, uglavnom iz Bužima, a dijelom i iz Bosanske Krupe, Velike Kladuše i Cazina. Danas “Gazija” djeluju kao muški hor, organiziran u udruženje koje broji oko 30 članova. Kako se, pored ilahija i kasida, u posljednjih nekoliko godina izvode i sevdalinke, hor “Gazija” promijenio je naziv u Hor duhovne muzike i sevdaha. U periodu postojanja hor “Gazija” ima preko pet stotina nastupa širom Bosne i Hercegovine i inostranstva

S jedinicom “Hamza” Asim Bajrektarević učestvovao je u brojnim akcijama, poput: “Plamen '92”, Ćorkovača (operacije “Kontejner” i “Oganj”), “Munja '93”, “Grmeč '94”, “Grabež”, “Plato”, “Sana '95”. U toku rata tri je puta ranjavan. Prvi put 10. januara 1995, a drugi put 22. marta iste godine. Nakon trećeg teškog ranjavanja 28. septembra 1995. godine, na području Lušci Palanke u toku operacije “Sana '95”, isti je dan i podlegao

Podržite nas na Facebooku!