Post by Almir MEHONIĆ

Sandžak i sandžačka politička ideja nikada u svom političkom diskursu, narativu, idejno, nije imala zahtjev da se stvori bošnjačka autonomija (pokrajina, kanton, entitet) Sandžak. Bosanskohercegovački entitet Republika Srpska u svom nazivu, sasvim suprotno historijskim činjenicama i situaciji na terenu, još je prije početka rata definiran kao republika srpskog naroda

Sve izgleda kao dobro koordinirana akcija. Dok Dodik na čestim konferencijama za medije, koje slijede nakon čestih beogradskih susreta s Vučićem, izgovara najteže kvalifikacije, u smislu da BiH ne može opstati, Vučić je uvijek pored njega, i to zadovoljno i nijemo promatra. Ili, dok Vučićeva propagandna mašinerija sastavljena od dnevnih listova, televizija, novinara i analitičara čereče Izetbegovića i Bošnjake, dotle Vučić pokušava izigravati faktora mira i stabilnosti u regiji. Zatim Denis Zvizdić šalje adekvatan i primjeren odgovor

Ovo je očiti fijasko jednog načina razmišljanja i djelovanja koji nije nov među bošnjačkim političarima, a koji se bazira u ostavljanju svoje baze i bošnjačke i sandžačke autentičnosti i traženju mjesta pod skutima beogradskih vlastodržaca. Ostaje da se vidi do koje će mjere to poklonstvo srpskom režimu kazniti i Zukorlićevi glasači u Sandžaku, koji su u njemu vidjeli nacionalnog preporoditelja i borca za “bošnjačku stvar”. Glasače koji u Sandžaku naginju SDP-u Rasima Ljajića teško da će iko poljuljati u njihovom izboru, osim što mogu ponekad glasati i za srpske građanske stranke. No, Zukorlićevim padom u Sandžaku, jer je on evidentan, može profitirati SDA Sandžaka, koju vodi Sulejman Ugljanin

Bašićeva ljubav prema usmenoknjiževnoj tradiciji Bošnjaka Sandžaka ogleda se u višedecenijskom radu na prikupljanju raznorodnih vijesti, bilježenju pjesama na terenu te pripremi antologijskih izbora, što je u ukupnoj historiji prikupljanja bošnjačke usmenoknjiževne građe, i ne samo na ovom prostoru, ostao jedan od najustrajnijih primjera pregalaštva

Ozbiljnije organiziranje bošnjačke emigracije događa se nakon Drugog svjetskog rata i dolaska na vlast Komunističke partije u Jugoslaviji, kada počinje drugi val bošnjačke emigracije. U ovom valu ključni je bio politički faktor. Za razliku od prvog vala, sada se iseljavaju i obrazovani Bošnjaci. Pored Amerike, Bošnjaci sada u značajnoj mjeri naseljavaju zemlje Zapadne Evrope. Tada počinje ozbiljnije organiziranje, osnivanje kulturnih i vjerskih centara, ali i pokretanje časopisa i publikacija

“Svakom moćnom, društveno pozicioniranom pojedincu narod lakše prašta, jer od njega očekuje neku pomoć, milost, sitnu ili krupnu uslugu... Ljudi najsurovije sude najslabijima, a za bogate i uticajne uvijek se nađu i riječi utjehe i riječi razumijevanja. Ljudi ljude uglavnom posmatraju kao nosioce neke zamišljene društvene gravitacije i uvijek prilaze onima za koje misle da su uticajniji”

Listajući Sarajevski cvjetnik, čitajući posebno tekstove Mehmeda Šakira, ostajemo zadivljeni bistrinom njegovih misli, jasnoćom, jezgrovitošću i bogatstvom stila kojim je pisao. “Novine su takav učitelj da onaj ko ih ne čita i ne sluša ništa o svijetu ne zna”, napisao je. Zamislimo kakvo je vrijeme bilo prije 150 godina u kojem Kurtćehajić, mladić s 24 godine, piše ovu rečenicu i usuđuje se krenuti u poduhvat pravljenja prvih nezavisnih novina. Danas teško možemo naći ekvivalent takvom poduhvatu

Vaso Čubrilović u svom memorandumu Istjerivanje Arnauta predlaže: globe, hapšenja, nemilosrdno primjenjivanje svih policijskih propisa, kažnjavanje šverca, sječe šuma... Pored policijskih pritisaka, Čubrilović predlaže i privredne represivne metode: nepriznavanje starih tapija, obustavljanje rada na katastru, nemilosrdno utjerivanje poreza i svih javnih i privatnih dugova, ukidanje poslovnih dozvola za trgovine, zanate, istjerivanje iz državne službe itd.

Potpuno se povukao iz javnosti i književnih dešavanja sve do pada Miloševićevog režima, nakon čega je počeo ponovo se pojavljivati na književnim večerima i u žirijima. Objavio je zbornik bošnjačkih narodnih izreka Budi nešto da ne budeš ništa, zatim Antologiju poezije Bošnjaka i par pjesničkih knjiga. Pisao je eseje o bihorskim narodnim pjevačima. Možda nije naodmet napomenuti da se u leksikonu Ko je ko u Srbiji, koji je objavljen 1995. godine, još tada izjasnio kao Bošnjak

Podržite nas na Facebooku!