Asim Pars, prvi Turčin u Općinskom vijeću Kalesija

U politiku se uključio, isticao je tokom kampanje, da bi povezao turske i bh. privrednike, a prije nego se odlučio napraviti prve političke korake, Pars se s mještanima Tojšića organizirao i uz maksimalna zalaganja počeo praviti ljepši, ugodniji i veseliji ambijent za življenje.

Asim Paščanović Pars, dugogodišnji košarkaški reprezentativac Republike Turske, prema svemu sudeći, ući će u novi sastav Općinskog vijeća Kalesije kao kandidat iz reda nacionalnih manjina. Pars, koji se po okončanju košarkaške karijere vratio u rodne Tojšiće, mjesto u blizini Tuzle, tokom kampanje se izjašnjavao kao Turčin, odnosno predstavnik turske nacionalne manjine u BiH, a na lokalnim se izborima kandidirao kao član SDA.

U politiku se uključio, isticao je tokom kampanje, da bi povezao turske i bh. privrednike, a prije nego se odlučio napraviti prve političke korake, Pars se s mještanima Tojšića organizirao i uz maksimalna zalaganja počeo praviti ljepši, ugodniji i veseliji ambijent za življenje.

S grupom građana rješavao je stvari korak po korak, a krenuli su od uvođenja LED rasvjete, nakon čega, kažu u šali, “Tojšići blješte poput Las Vegasa”. Uspješno su realizirali još nekoliko akcija, a Parsov je naredni cilj osnivanje košarkaškog kluba.

“Ovo je mjesto bilo tamni vilajet. Prst se pred okom nije vidio. Nije bilo ugodno ići ulicom, prolaznici su se trzali na svaki šum. Jedino osvjetljenje bili su farovi automobila. Djeca i odrasli bili su uplašeni. Dosta je pasa lutalica, ali i raznoraznih sumnjivaca. Ljudi moji, pitao sam se, zar je moguće da živimo u ovakvoj sredini?! Nas nekoliko nismo mogli ni htjeli čekati da vlasti rješavaju problem. Da su htjeli, mogli su to davno završiti, prije dvadeset godina. Znamo da ima mnogo problema, ali hajde da počnemo, da preuzmemo odgovornost, pomjerimo se s mrtve tačke i da vlastitim primjerom pokažemo da nismo pasivni. Okupili smo grupu mladih, vrijednih, obrazovanih i poštenih ljudi koji nemaju nikakvih ličnih i skrivenih interesa i počeli rješavati ‘problem mraka’. U početku smo nailazili na blokade koje su bile smiješne, a opstruirala nas je sredina. No, s vremenom su shvatili da radimo pozitivne stvari, pa sada imamo veliku podršku Općine Kalesija, kojoj Tojšići teritorijalno pripadaju, a javljaju nam se i ljudi iz drugih općina i gradova. Neko će reći da to možda i nije bio veliki posao, ali mi znamo kako je naše mjesto izgledalo prije pola godine, a vidimo kako nam je sad”, priča Asim Pars Paščanović, jedan od članova neformalne organizacije i bivši turski košarkaški reprezentativac koji se po završetku karijere vratio u rodne Tojšiće.

PROČITAJTE I...

Jablaničko jezero obično se svake godine u zimskom periodu prazni radi proizvodnje električne energije. Ovo čovjekovo jezero, stvoreno njegovim umom i radom, tada otkrije svoje tamno dno i ostatke onoga što je prije šezdeset godina, prilikom njegovog stvaranja, potopljeno. Mezarja, temelji kuća i džamija, magacina i ostaci stare austrougarske uskotračne pruge koji se ukažu ispod mulja i blata podsjećaju da je ova potopljena plodna dolina rijeke Neretve ne tako davno bila gusto naseljena. Ti prizori nakratko u medijima postanu atrakcija, umjetnicima inspiracija, a probude i nostalgiju kod onih koji se još sjećaju rodnog kraja iz kojeg su bespoštedno protjerani, a njihove kuće sravnjene sa zemljom. To su mještani današnjih Lisičića, Ostrošca, Ribića, Čelebića, Orahovice i okolnih sela

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!