Antibosansko “ne” Bh. bloka postalo je historijsko “da” DF-a

Građansko-ljevičarski blok platio je danak vlastitoj nedosljednosti i nesnalaženju. S tri stranke, koliko je imao na svom početku, suštinski je prepolovljen na Našu stranku i tzv. “progresivni” dio SDP-a, iako za “izdaju” principa optužuju samo Demokratsku frontu, čiji su lideri, svjesni savremenog trenutka i izazova pred kojima se država nalazi, donijeli važnu odluku da se uhvate ukoštac s realnošću i preuzmu političku odgovornost

Politika nije kartaška igra ni sportska kladionica, a još manje plesna tačka u noćnom klubu ili galama za kafanskim stolom. Koliko se god u javnosti bavljenje politikom pokušavalo prikazati banalnim i trivijalnim, čak štetnim, stvari su svugdje u svijetu, pa tako i kod nas, bitno drugačije. Zapravo, suprotne. Da bi se bilo ko bavio politikom ozbiljno i sistematično, potrebno je da poznaje mnogo toga: okolnosti u kojima se politika vodi, pravila igre i odnose među akterima, zakonske i proceduralne okvire, društveni kontekst.

Političar mora znati da procijeni vlastitu snagu, odnosno snagu stranke koju vodi ili predstavlja, kao i kapacitete političke konkurencije. Za uspješno bavljenje politikom nije dovoljno naučiti i ponavljati nekoliko proširenih rečenica koje jedan dio javnosti u određenom trenutku s oduševljenjem prihvata. Da bi se u političkom djelovanju rezultiralo, to znači došlo do cilja, neophodno je utemeljenje u nekoj ideji, jasna vizija, definirana politika, osmišljena strategija… Nije dovoljno samo nekoga ne voljeti, biti protiv nečega pa da se postane relevantan politički faktor. Na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni, nažalost, neke se politike grade na negiranju tuđih rezultata, umjesto na afirmiranju vlastitih programa.

Koliko je u našem društveno-političkom životu pogrešnog razumijevanja osnova pozitivnog političkog djelovanja, najbolje su pokazali promašaji kojima smo kao društvo svjedočili u kontekstu posljednjih parlamentarnih izbora. Ovaj izborni ciklus ostat će zapamćen po nekoliko specifičnosti, od kojih će na ovom mjestu biti izdvojene neke od njih. Prvo se pred same izbore u sredinama s bošnjačkom većinom pojavilo nekoliko lokalnih stranaka koje su osnovali istaknuti članovi i visoki funkcioneri SDA: Nezavisni blok Senada Šepića, Narod i pravda Elmedina Konakovića, Pokret demokratske akcije Mirsada Kukića. Istina, bilo je takvih i sličnih pojava i ranije, ali nikada u ovom broju i ovakvog karaktera.

Drugi fenomen jeste taj što su, kao nikad ranije, izborni gubitnici daleko više negativne energije trošili nakon izbora nego u samoj predizbornoj utakmici, optužujući za sve i svašta one kojima je narod ukazao najveće povjerenje, s očiglednim ciljem da to povjerenje ospore. Treća zanimljivost, specifikum izbora održanih 2018. godine jeste brutalni pokušaj da se bošnjačkoj nacionalnoj politici, odnosno Stranci demokratske akcije, kao izbornom pobjedniku, onemogući da implementira rezultate i formira vlast. Rađeno je to vrlo grubo i agresivno, medijski krajnje brutalno. Najglasniji i najbezobzirniji u tome, ne birajući ni riječi ni sredstva, bili su upravo oni koji su do prije samo nekoliko mjeseci pripadali SDA.

U javnosti su, uz podršku kumova i prijatelja iz lijevo usmjerenih stranaka, stvorili lažnu sliku kako, iz samo njima poznatih razloga, “niko neće sa SDA” jer je došlo vrijeme za “novu i drugačiju politiku”, zaboravljajući da su se godinama javno izjašnjavali da slijede i provode politiku koju vodi upravo SDA. U jednom su trenutku, gubeći iz vida onu narodnu da “ne može svanuti prije zore”, proglasili pobjedu na federalnom nivou, nakon što su, u novembru 2018. godine, preglasavši izbornog pobjednika, izabrali predsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Federacije BiH.

Mjesec poslije, u Kantonu Sarajevo formirana je vlada “šestorke”, sastavljena na samo jednom principu – svi za jednog i svi protiv SDA. Uzvikujući parole kako se treba obračunati s dosadašnjim načinom rada i upravljanja, na čelu nove vlasti, u vidu realizatora čitavog performansa, ukazao se čovjek koji je u protekla dva mandata bio, de facto i de jure, nosilac i vlasti i politike u Kantonu Sarajevo. I to je sve što je pompezno najavljivana “nova politika” uspjela napraviti u cijeloj državi. A i to, kako aktuelna zbivanja jasno pokazuju, samo privremeno.

Ljevica je, u međuvremenu, formirala tzv. Bh. blok, asocijaciju SDP-a, NS-a i DF-a, s osnovnom tezom – da ne žele s nacionalistima u vlast. Ako već i ptice na grani znaju da srpski i hrvatski nacionalni blok nema nikakvih dodirnih tačaka s bosanskom (sarajevskom) ljevicom, onda je sasvim jasno da su idejni kreatori Bh. bloka, zapravo, negativno i negirajuće djelovanje usmjerili samo protiv bošnjačke nacionalne politike. Zašto su sve vrijeme pokušavali izgurati SDA, pritom jasno naglašavajući svoj stav da ne žele prihvatiti ulogu bošnjačke političke snage (što su više puta eksplicitno izjavili Nikšić, Kojović, Mašić i drugi), morat će prije ili kasnije odgovoriti i sebi i javnosti.

Danas, međutim, svega nekoliko mjeseci nakon formiranja antiesdeaovskih koalicija i najava da je bošnjačkoj nacionalnoj politici došao kraj, razaznaje se potpuno drugačija slika. Posljedice neodgovornog odnosa prema izbornom rezultatu, i tuđem i vlastitom, više su nego očigledne. Prvo, novoformirane stranke potvrdile su da imaju isključivo lokalni kapacitet i da nisu dorasle značajnijoj političkoj ulozi kakvu su priželjkivale i zbog čega su nastojale prvo diskreditirati, a onda i eliminirati one koji su dobili najveće povjerenje birača na svim izbornim nivoima. Tako, naprimjer, jedan od najglasnijih zagovarača obračuna sa SDA, Šepićev Nezavisni blok, za kratko vrijeme sveden je na društvo jednog lica, u haman doslovnom značenju.

Nadalje, građansko-ljevičarski Bh. blok platio je danak vlastitoj nedosljednosti i nesnalaženju. S tri stranke, koliko je imao na svom početku, suštinski je prepolovljen na Našu stranku i tzv. “progresivni” dio SDP-a, iako za “izdaju” principa optužuju samo Demokratsku frontu, čiji su lideri, svjesni savremenog trenutka i izazova pred kojima se država nalazi, donijeli važnu odluku da se uhvate ukoštac s realnošću i preuzmu političku odgovornost. Antibosansko “ne” Bh. bloka tako je postalo historijsko “da” DF-a. Budući da su u SDP-u ignorirali aktuelni politički trenutak, a u silnoj želji da “izbrišu” SDA, sami sebi drastično su umanjili izborni značaj na razinu političkog privjeska u Sarajevskom kantonu, iako su prema broju osvojenih glasova druga stranka u Federaciji BiH, odnosno treća u Bosni i Hercegovini, nakon SDA i SNSD-a. Za očekivati je da će se njihovo djelovanje u narednom periodu uglavnom zasnivati na kritici drugova iz DF-a i drugih političkih subjekata koji, očigledno, imaju zrelija i ozbiljnija rukovodstva.

A uopće, ako je misija ljevičara, koji svoju snagu crpe iz bošnjačkog biračkog tijela, jaka, prosperitetna i građanski uređena Bosna i Hercegovina, što oni barem deklarativno zagovaraju, čudi njihovo nerazumijevanje da se takav cilj ne može postići bez najsnažnije probosanske stranke. To pogotovo nije moguće danas, kada je politika susjeda prema Bosni i Hercegovini, i ona slijeva i ona zdesna, najblaže rečeno, takva da ohrabruje protudržavno djelovanje srpskog i hrvatskog nacionalizma u zemlji, kada svjedočimo pokušaju oživljavanja paradržavne tvorevine u Hercegovini, formiranju rezervnih naoružanih formacija u manjem bosanskohercegovačkom entitetu, crtanju novih karata podjele, migrantskoj krizi i drugim krupnim izazovima s kojima će se morati nositi ona bosanska snaga koja bude u prilici donositi državničke odluke.

Sada je već potpuno jasno da će probosanske snage u državnoj i federalnoj vlasti u narednom periodu, i pored silnih opstrukcija i ucjena s različitih strana, ipak predvoditi SDA. U isto vrijeme, otvoren je proces i da se kantonalne većine, uključujući i onu u Kantonu Sarajevo, formiraju s izbornim pobjednicima, čime će se struktura vlasti dodatno ojačati. Ispostavilo se da je kladioničarski mentalitet u politici ipak teret, nikako prednost, što bi trebalo biti korisno iskustvo sadašnjim i budućim političkim subjektima. Postizbornoj farsi, stvorenoj od onih koji prvo režu pa onda mjere, vidi se kraj, a vrijeme potrošeno u amaterskim, ali krajnje štetnim pokušajima prekrajanja demokratske volje građana ostaje izgubljeno.

PROČITAJTE I...

„Ovo tumačenje ide u prilog onima koji opravdano podržavaju zastupnicu Ćosić-Hajdarević, te bih dodao, kao slobodan čovjek koji se usuđuje misliti svojom glavom, samo neka ustraju u tome. Atmosfera koja se stvara posredstvom nove vlade KS ide prema tome da se Bošnjaci u 'Republici Sarajevo' etiketiraju kao neobrazovani, nekonkurenti, primitivni i kao oni koji mogu samo da '...nose sijeno', dok će Saša ili Maša, a možda i Medo, da čitaju i pišu knjige, vladaju, uređuju dnevnike, određuju ko je lopov a ko nije, ko je nacionalista a ko nije, kome je mahrama na glavi dokaz islamijeta, a kome fašizma. Za stranke koje čine vlast u Kantonu Sarajevo izvrsnost je to da budeš neBošnjak“, piše na svojem Facebook profilu predsjednik Asocijacije mladih SDA Salko Zildžić. Njegov post prenosimo u cijelosti:

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!