Anonimni plaćenici šire defetizam

Botovi su obično ljudi koji se kriju iza lažnih profila i, služeći se komentarima na društvenim mrežama, pokretanjem određenih grupa i stranica, nastoje promovirati određenu političku opciju i diskreditirati, odnosno omalovažavati političke protivnike. S obzirom na to da se u Bosni i Hercegovini još ne radi sistemsko botovanje, taj vid političke propagande ne može značajno promijeniti rezultat izbora, ali zato značajno utječu na stvaranje općeg nezadovoljstva i beznađa, smatra profesorica Lejla Turčilo

Botovi su “vojnici”, plaćenici određenih interesnih grupa ili organizacija koji, skriveni iza lažnih profila, svojim komentarima na društvenim mrežama zavaravaju javno mnijenje. Osim kompanija, ovaj vid propagande uveliko koriste i političke partije radi promoviranja ideja i stranačkih ličnosti. Dobro je organiziran i važan je instrument u izbornim kampanjama koji, osim toga, treba uništiti ili ismijati određenu ideju, ličnost, stvoriti osjećaj nezadovoljstva s utiskom da je riječ o mišljenju običnog građanina. Ovaj fenomen upada u oči i naše javnosti i izaziva iritaciju. Međutim, većina građana Bosne i Hercegovine nije svjesna ko stoji iza botova i lažnih komentara koji su u velikoj mjeri zastupljeni u internet-prostoru.

BOT NE MISLI

Bot potječe od riječi robot i to ukazuje na automatiku bez razmišljanja, a “botovanje” se vrši anonimno uz pomoć programa koji omogućava da jedna osoba s više lažnih naloga šalje hiljade komentara dnevno. Koliko je ovaj vid propagande zastupljen u BiH, čemu služi i kako ga prepoznati, razgovarali smo s profesoricom online komunikacija na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Lejlom Turčilo. Prema njenim riječima, botove u tehničkom smislu čine pojedinci ili kompjuterski programi koji promoviraju određenu ideju na društvenim mrežama i tako ostvaruju korist.

“Negdje ćete pronaći definiciju da je to trolovanje. Međutim, postoji suštinska razlika između ovih dvaju pojmova. Trolovi su oni koji usmjeravaju komunikaciju. Vi započnete jednu temu, a oni vam priču skrenu na neku drugu koja je u njihovom interesu i o kojoj bi oni raspravljali. To je nešto kao usmjeravanje javnog mijenja. A botovanje je bukvalno kada ljudi imaju određenog političkog kandidata, političku stranku ili ideju koju promoviraju žestokim napadanjem svega što je suprotno, stavljanjem statusa i komentara na društvene mreže, komentirajući svega gdje im se pruži prilika i uvijek u korist onoga ili one ideje za koju su plaćeni”, objašnjava Turčilo.

Komentirajući koliko je botovanje zastupljeno u našoj zemlji, Turčilo kaže da je teško procijeniti koliko je osoba koje imaju neku finansijsku korist od botovanja. Iako nije samo novac sredstvo kojim se kompenziraju takve, uvjetno rečeno, usluge, Turčilo pojašnjava da nema podataka o tome ko koga plaća da bi za njega nešto promovirao na društvenim mrežama.

Naglašava kako je vrlo očito da na društvenim mrežama i portalima postoje pojedinci ili grupe koje su stalno prisutne i konstantno pišu komentare o određenim temama.

“To nam praktično pokazuje da, bez nekih analiza, prosječan korisnik društvenih mreža i interneta može prepoznati kako jedna te ista osoba stalno komentira. Čak iako se ta osoba različito predstavlja, vi po načinu komunikacije vidite da je riječ o istoj osobi. Mi, nažalost, nemamo statističkih pokazatelja koji bi nam mogli reći da ih ima 100, hiljadu ili više, ali se vidi čak i laički da je komunikacija značajno usmjerena i da to nisu ljudi koji imaju šta da kažu pa onda izađu na internet”, tvrdi naša sagovornica.

Profesorica Turčilo navodi da izvan naše zemlje botove koriste velike korporacije i kompanije s ciljem da ljudi pozitivno pišu o njihovim proizvodima. Kod nas se botovanje koristi uglavnom u sferi politike, smatra Turčilo, i to u svrhu obračuna s neistomišljenicima.

VIŠE NAPADA, MANJE PROMOCIJE

Botovanje ne spada u tradicionalne stranačke aktivnosti kao što su lijepljenje plakata, dijeljenje letaka, promocije na štandovima, ali je s razvojem interneta i društvenih mreža ova vrsta aktivizma, kako ga botovi nazivaju, postala okosnica kampanje.

“Više je zastupljeno napadanje drugih nego promoviranje vlastitih ideja. Koristi se svaka moguća prilika i svaka rasprava, čak i o nekim light temama poput nastupanja BiH na Eurosongu, ima li novca ili nema novca, da se priča skrene na to ko je lopov, a ko ne, zbog koga nema novca, zbog čega nema novca… U Bosni i Hercegovini botovanje se koristi za političko obračunavanje s neistomišljenicima”, smatra Turčilo.

Prema njenim riječima, i mimo botova, na osnovu komentara na društvenim mrežama i portalima, primjetna je ogromna frustracija ljudi koji nisu sposobni da se odmaknu ili oslobode priče o nekim etničkim podjelama, ratu, posljedicama rata, i tako se svaka diskusija okreće u smjeru etničkog konflikta.

“Tu je teško procijeniti šta je od toga stvarno botovanje, a šta je frustracija, nezadovoljstvo nekih ljudi koji nemaju drugih obaveza, pa se bave upravo time. Bez obzira na to, to vam pokazuje nizak nivo političke kulture i kulture komunikacije i inače kulture konflikta i kulture dijaloga. Koliko god to bile neke izlizane fraze, mi stvarno vidimo da ljudi međusobno ne znaju razmijeniti nekoliko rečenica, a da one ne uključuju psovke, uvrede ili neku najgoru vrstu mogućeg pozivanja na linč. To je vrlo opasno”, zaključuje Turčilo.

Mnoštvo komentara virtualnih i lažnih identiteta svakako ne odslikava vjerno šta društvo zaista misli, već nameće stavove određene grupacije simulirajući većinu i stvarajući tako navodno “dominantno” mišljenje. Na pitanje koliko botovi mogu utjecati na oblikovanje mišljenja društva, Turčilo odgovara da u izbornim kampanjama u našoj zemlji nije primijećeno da botovi proizvedu veliku reakciju pa da ljudi ili izađu na ulice ili izađu na glasanje u većem broju u interesu onih u čije ime botuju: “Ali smo primijetili da botovi potiču nezadovoljstvo, osjećaj izgubljenosti i osjećaj da se u društvu ništa više ne može pomjeriti, promijeniti ili pomaknuti nabolje, i to je ono zbog čega su nam botovi značajni i za analizu i za razgovarati o tome.”

NIZAK NIVO DIGITALNE PISMENOSTI

Profesorica Turčilo ističe da je sofisticiraniji način botovanja preko kompjuterskih programa koji na osnovu ključnih riječi od interesa automatski postavljaju određeni komentar. To je digitalni bot. Za razliku od digitalnih, “živi” botovi, uprkos uvriježenom mišljenju da rade za platu, kao vojska naših sugrađana svoje političko biće svodi na poslušnu mašinu potpuno besplatno, u nadi da će, ako stranka pobijedi, dobiti neku poziciju.

“Ovaj ljudski faktor obično se vrbuje kroz ljude koji su ili bez posla, pa imaju mnogo vremena, ili ljude koji su odani nekoj političkoj stranci ili ideji. Bukvalno se okupi grupa ljudi koji daju sebi zadatak da će pratiti tog i tog na Facebooku, sve što napiše kritizirati, promovirati tu i tu ideju, zauzvrat mogu biti plaćeni u novcu. Ja znam da se pred prethodne izbore govorilo o nekoj sumi od 40 KM dnevno za komentiranje po društvenim mrežama. Nisam sigurna da je to pouzdan podatak. A druga beneficija mogu biti određene privilegije u vlasti ako ta politička opcija pobijedi. I naravno da postoje ljudi koji na to pristaju i oni to vide kao posao kao i svaki drugi. Još ako se ideološki slažu s onim što zastupaju, onda im je čitav posao jednostavno obaviti”, objašnjava Turčilo.

Naša sagovornica ističe da su građani malo svjesni činjenica ko sve i na koji način stoji iza informacija na internetskom prostoru, ne samo botova nego i portala koji su u vlasništvu ili vrlo bliski s određenim političkim strankama.

“Ja primijetim kod naših ljudi u nekim običnim diskusijama da kažu: ‘Da, da. To je tako. Pročitao sam na portalu.’ To pokazuje nizak nivo naše digitalne pismenosti. Pa ljudi žele da ih se nekako čuje, da čuju njihovu priču i onda stvarno vjeruju da su i oni koji komentiraju po društvenim mrežama oni koji žele nešto kazati, a ne oni koji su plaćeni da to baš tako kažu. Tako da mislim da je građanima važno stalno potcrtavati to”, kaže Turčilo.

Botovi se, tvrdi, mogu prepoznati po stilu komunikacije: ako ispod nekog posta postoji pet različitih komentara, a da su svi usmjereni na isti način, sigurno ih piše ista osoba pod različitim imenima.

“Naše ljude treba više upozoravati na to da botovanje postoji kao fenomen i učiti ih kako da to prepoznaju. Botovanje nije stvar nekakve demokratske komunikacije na internetu, nego klasične manipulacije”, upozorava profesorica online komunikacija na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Lejla Turčilo.

Botovanje, kao fenomen na društvenim mrežama u kojem anonimni zastupnici određene politike, ideologije, kompanije, zavaravaju javno mnijenje, zapravo je zloupotreba i nedemokratska tekovina. Međutim, koristiti se takvim vidom propagande i pisati takve komentare suštinski je kažnjivo samo ako poziva direktno na nasilje ili ugrožavanje nečije fizičke sigurnosti, kaže naša sagovornica.

Moderatori sajtova, oni koji, pak, vide da različiti nickovi dolaze s iste adrese, često i po više desetaka puta dnevno na istu vijest, reagiraju zabranom komentara. Onda botovi mijenjaju i nadimke i IP adrese, pa se sve vrti ukrug. Praktično, riječ je o zagađenju javnog prostora kome za sada nema kraja niti ima efikasnog lijeka koji bi mogao odvojiti “botovanje” od mogućnosti otvorene javne anonimne rasprave o određenoj temi.

Turčilo savjetuje da sve što možemo uraditi jeste da upozorimo vlasnike portala na takvu vrstu komunikacije i da tražimo da se skloni određeni komentar ili, ako je komentar na društvenim mrežama, prijaviti Facebooku s ciljem da se zatvori određena grupa ili tema.

“Drugog načina, zapravo, i nema”, iskrena je Turčilo.

BEZ VELIKIH REZULTATA

Generalno, društvene mreže i internet mogu značajno utjecati na oblikovanje javnog mnijenja. Međutim, Turčilo smatra da to kod nas nije slučaj: “Kod nas je teško da će bilo koja politička opcija zahvaljujući samo angažmanu na internetu postići tako značajan uspjeh.”

U svijetu postoje pozitivni primjeri političkih kampanja putem društvenih mreža. Tim Baracka Obame bio je jedan od pionira korištenja društvenih mreža za političku promociju 2008. godine, što mu je značajno pomoglo da pobijedi na predsjedničkim izborima u SAD-u. Armija trolova i botova radila je za tim Donalda Trumpa putem Twittera, Facebooka, Google+ i drugih mreža tokom američkih izbora 2016. godine. Danas kruži mišljenje da je Twitter upravo najjači Trumpov medij.

Turčilo kaže da postoje vrlo različite teorije o tome koliko je sve to bilo usmjereno nekim drugim zemljama i njihovim utjecajima. Ako botovanje nije sistemski razvijeno, ne treba mu davati toliki značaj, smatra naša sagovornica. Nedavno istraživanje s Harvarda pokazalo je da kineske vlasti na internet plasiraju 448 miliona lažnih komentara godišnje, a sve je to nagnalo kompaniju “Google” da promijeni osnovu svog pretraživačkog algoritma i tako ukloni štetnu propagandu, lažne vijesti i teorije zavjere s prvih rezultata pretraživanja.

Ruski trolovi bili su slavni mnogo prije nego što je Trump otkrio Twitter. Glasine o propagandi na blogovima i u “sobama za razgovor” potječu još iz 2003. godine. Većina je povezana s kompanijom “Internet Research Agency”. Vjeruje se da je to jedna od kompanija koja obučava i plaća trolove da vrijeđaju domaće i strane neprijatelje. Prema nekim otkrivenim dokumentima, zapošljavaju više od 600 ljudi širom Rusije. Od zaposlenika se očekivalo da komentiraju vijesti 50 puta dnevno.

“U Americi je to sve sistemski razvijeno. Kod nas je u naznakama i mi sve radimo na bosanski način. Dosta improviziramo i radimo po principu: ‘vidjeli smo da to neko negdje radi, hajmo sad i mi probati’. Tako da ne mislim da će u našem slučaju u narednih desetak godina to značajno određivati ishod izbora, ali hoće značajno utjecati na to da ljudi postaju sve više nezadovoljni, a to ne ide u prilog onima koji su u političkim strukturama. Stalno se nameću teme kako je sve strašno, užasno, kako smo propali itd. To ne ide u prilog onima koji su u vlasti”, kaže profesorica Turčilo ističući da je sloboda na internetu jeste velika i da nema regulacije koja bi taj problem riješila: “Jedino rješenje jeste kritičko mišljenje, da ljudi prepoznaju botove i trolove i da adekvatno reagiraju svojim komentarima na njih.”

 

IT stručnjak Ismir H. pojašnjava da se termin “botovanje” u informacijskim tehnologijama upotrebljava kada se govori o softverskim rješenjima posebnih namjena koja se koriste u svrhu automatizacije određenih procesa ili radnji na internetu. Kao primjer botovanja navodi stvaranje lažne slike o broju pregleda na YouTube platformi, broju komentara i lajkova na Facebooku i sl. Prema riječima našeg sagovornika, danas na Instagramu i Twitteru postoje botovi koji retweetuju ili repostiraju komentare ili tweetove iz određene oblasti i tako ostvaruju samopromociju ili korist bez intervencija ljudi.

Dodaje da je ove kompjuterske programe moguće prepoznati jer je u većini slučajeva riječ o šablonskom sadržaju posta ili komentara. Sadržaj poruka koje ovi programi postavljaju online nikad nije ličan, često se ponavlja ili dolazi sa specifičnog uređaja.

“Svakako da oni koji razvijaju ovakve programe nastoje prikriti činjenicu da je riječ o bot programu, trudeći se napraviti programe koji se ne ponašaju po robotskim šablonima”, kaže Ismir.

Naš sagovornik smatra da postoji i u Bosni i Hercegovini sve što je danas prisutno u svijetu, naročito zbog razvoja IT scene u posljednje vrijeme.

“Nije isključeno da su pojedinci programirali vlastite botove koji prate objave na portalima od interesa pa, analizirajući ključne riječi u objavljenim člancima, botovi postavljaju propagandne komentare određene ideologije ili ih, pak, ismijavaju. Mislim da u našoj zemlji imamo drugi oblik botovanja koji je i više nego očigledan. U svrhu promocija stranačkih ideologija koristi se armija ljudi koji u ovom slučaju služe kao botovi. Ovdje je riječ o dobro kanalisanoj manipulaciji. Nije isključeno da su u taborima unaprijedili poslovanje pa imaju i neki oblik detekcije koji prati kada se desi neka objava od stranačkog interesa. Nije dnevna politika jedina koja je pogođena botovanjem. Svaki dan smo svjedoci botovanja vezanog za alternativnu medicinu, protivljenje vakcinaciji, teorije zavjere i sl.”, ističe Ismir za Stav.

 

PROČITAJTE I...

“U današnje vrijeme dosta su popularne i aktuelne društvene mreže. Bilo mi je zanimljivo da su na godišnjicu preseljenja rahmetli predsjednika Alije Izetbetgovića brojni studenti kojima sam predavao u Turskoj objavljivali statuse posvećene Aliji Izetbegoviću i njegovim mislima. Ili, s druge strane, ako odete sada u Teheran i naiđete na čovjeka mojih godina ili malo starijeg, vjerujem da će vam tu odmah, na licu mjesta, moći ispričati, opisati i prepričati govor predsjednika Alije Izetbegovića na Samitu OIC-a u Teheranu od prije 20 godina”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!