Anketa: Mak, Skender i Musa su najbolji

Šta pisci i doktori književnosti misle o nacionalnoj poeziji naroda kojem pripadaju? Misle li da postoje neka opća mjesta prema kojima imaju jednak odnos, šta misle o književnom kanonu, kojeg živućeg pjesnika smatraju neupitnim

Nastojeći dati odgovor na pitanje šta je poezija, hisponoamerički pisac Jorge Luis Borges rekao je da mi toliko dobro znamo šta je poezija da to nismo kadri definirati. “Noćni zrak i zvijezde daleko su uvjerljiviji od pukih logičkih argumenata”, kazao je svevideći slijepac studentima književnosti, opominjući ih da čovjekova potreba za poezijom proizlazi iz iskonskih slojeva njegovog bića. Ne postoji književna forma koja može na tako malom prostoru artikulirati toliko mnogo smisla i iskustva kao što to čini poezija. Verbalni podvizi velikih majstora stiha neprestano nas podsjećaju da je i sam jezik čudo, toliko veliko da ga najčešće i ne primjećujemo. Služeći se jezikom kao sredstvom komunikacije, najčešće ne primjećujemo njegovu ljepotu. Gledamo šta se poručuje nekom rečenicom, a ne primjećujući nju samu. Međutim, ako bi se u njoj iznenada pojavila rima, rečenica bi počela imati ritam. Poetski jezik želi sam sebe, skreće pažnju proizvodeći značenja već na razini međusobnih odnosa označitelja. Možda je i to jedan od razloga zbog kojeg je poezija izgubila svoje mjesto u sveukupnoj kulturi. Da bi se poezija cijenila, mora se znati slušati.

Može li pjesma biti najbolja

Budući da je književnost posredno iskustvo te da živ čovjek razumijeva pjesmu sukladno vlastitom iskustvu svijeta i jezika, nezahvalno je u bilo kojem korpusu pjesama – bio on nacionalni, geografski, tematski ili poetički – tražiti “najbolju”. Pisci i doktori književnosti možda su najpozvaniji dati odgovor na pitanje o “najboljoj” pjesmi unutar jednog korpusa, ali su i oni, prije svega, čitaoci, jednako ravnopravni s drugima. Pa ipak, bilo bi zanimljivo znati šta pisci i doktori književnosti misle o nacionalnoj poeziji naroda kojem pripadaju. Misle li da postoje neka opća mjesta prema kojima imaju jednak odnos, šta misle o književnom kanonu, kojeg živućeg pjesnika smatraju neupitnim autoritetom – pitanja su koja nisu relevantna za historiju jedne nacionalne književnosti, ali bi bila zanimljiva u slučaju pravljenja antologije pjesama. Budući da baš to ima u planu, časopis Stav napravio je anketu o bošnjačkoj poeziji tražeći od učesnika da odaberu pet najboljih pjesama i tri najbolje knjige poezije u bošnjačkoj književnosti.

“Vjerujem da riječi najbolji nije mjesto u razgovoru o umjetnosti. Fanatizam mjerenja i mjerljivosti, koji su fizičari i sportisti nametnuli u svim sferama ljudskog života, ne funkcionira dobro čak ni u sportu: vi možete s priličnom sigurnošću reći ko je najbolji u trčanju na sto metara, ali već u nekom malo kompleksnijem sportu, recimo, u nogometu, to ne vrijedi, jer često pobijedi momčad koja ‘ubija igru’. Kako onda mjeriti bitne sfere ljudskog života?! Ko su najbolji roditelji? Oni koji daju mnogo novca ili oni koji daju mnogo ljubavi? Oni koji djecu nauče disciplini ili oni koji ih uvjere da su najvažniji na svijetu? Oni koji u djeci probude ambiciju ili oni koji svoju djecu odgajaju u vedrini?”, upitao je Dževad Karahasan kad smo mu postavili pitanje o najboljim pjesmama i knjigama poezije u bošnjačkoj književnosti. Kazao je da bi radije govorio o pjesmama i knjigama koje mu znače i koje voli. “Ako baš moram izabrati meni drage pjesme, izabrao bih, čini mi se, Brotnjice Maka Dizdara, Pisma Skendera Kulenovića i Slijepac pjeva svome gradu Abdulaha Sidrana. Sve tri pjesme postižu ravnotežu formalne perfekcije i snažne ekspresije, uspijevaju biti neposredne u izrazu i objektivne, jasne i iskrene. Ne znam da li bih za deset dana predložio upravo ove tri pjesme, ali znam sigurno da se nikad neću kajati što sam ih danas vidio u moru pjesama koje volim”, kazao je Karahasan.

Od usmene književnosti do savremnih pjesnika

Mada još uvijek nemamo do kraja sistematiziranu i cjelovito predstavljenu vlastitu književnu prošlost, činjenica jeste da je bošnjačka poezija, posebno tokom 20. stoljeća, dala niz izvanrednih autora čiji značaj nerijetko nadilazi njihove izvorne književne okvire i domete u osnovi malog jezika za koji je vezan njihov književni rad. Budući da ne postoji napisana historija bošnjačke književnosti, veoma je nezahvalno pozicionirati bilo kojeg pjesnika u odnosu na drugog i govoriti o njegovom mjestu u historiji bošnjačke književnosti. Stoga je časopis Stav odlučio napraviti anketu o bošnjačkoj poeziji kako bismo vidjeli na koji način živući pjesnici i doktori književnosti gledaju bošnjačku poeziju.

U nadi da će od najpozvanijih dobiti odgovor na pitanje o najvažnijim i najboljim pjesmama i knjigama poezije bošnjačke književnosti, časopis Stav kontaktirao je više od sedamdeset doktora književnosti i pisaca. Neki od njih, budući da su i sami pjesnici, zahvalili su se na učestvovanju u anketi zbog “sukoba interesa”, drugi nisu mogli zbog bolesti, treći se naprosto nisu mogli odlučiti koje pjesme i knjige da odaberu. Na kraju je odgovore poslalo 36 učesnika, od kojih su neki kanonski pisci bošnjačke književnosti, poput Dževada Karahasana i Irfana Horozovića. Birajući tri najbolje knjige poezije i pet najboljih pjesama u bošnjačkoj književnosti, učesnici su odabrali ukupno 33 knjige poezije i 89 pjesama. U odgovorima je najzastupljenija novija bošnjačka književnost, uz tek poneku pjesmu iz korpusa usmene bošnjačke književnosti. Još se manje učesnika opredijelilo za neku knjigu ili pjesmu iz starije bošnjačke književnosti, ali su ipak imena poput Mejlije Guranije, Zaije Mostarca i Hasana Kaimije našla svoje mjesto u izboru.

Budući da su učesnici u anketi odabirali tri knjige pod rednim brojevima, kvalitativno vrednujući vlastiti izbor, najboljoj knjizi dodijeljivali smo 3, onoj ispod 2 i trećoj po redu 1 bod. Jednaku metodu primijenili smo na odabrane pjesme, a s obzirom na to da smo od učesnika tražili da odaberu pet najboljih pjesmi, pod rednim brojem jedan davali smo 5 bodova, a onoj pod rednim brojem pet jedan. Ako su određene knjige ili pjesme imale isti broj bodova, bolje smo pozicionirali onu knjigu ili pjesmu za koju je glasao veći broj učesnika. Tako su pjesme Stećak Skendera Kulenovića i Teubei-Nesuh Muse Ćazima Ćatića imale po 31 bod, ali je za prvu glasalo 8, a za drugu 7 učesnika u anketi, pa smo bolje pozicionirali pjesmu Stećak. Taj smo sistem dosljedno proveli na odgovorima svih učesnika.

Svi sudionici ankete bili su pozvani da obrazlože svoj izbor, a njihova obrazloženja u integralnom obliku planiramo objaviti kao dio buduće antologije koja će sadržavati rezultate ove ankete.

Od živućih pjesnika, najbolje je ocijenjen Abdulah Sidran. Njegove tri zbirke poezije zauzele su 4., 5. i 6. mjesto najboljih knjiga poezije, dok su dvije njegove pjesme – Zašto tone Venecija i Bašeskija – dospjele na 5. i 6. mjesto liste najboljih pjesama. Treba istaknuti da pojedini pjesnici nisu došli na neku od prvih deset pozicija isključivo zbog toga što su glasovi podijeljeni njihovim različitim pjesmama i knjigama. Tako je, naprimjer, odabrano pet različitih pjesama Asmira Kujovića i njegove dvije knjige poezije, a da se njegovo ime nije našlo među prvih deset pjesama i knjiga. Slično je s poezijom Huseina Haskovića, Faruka Šehića i Amira Brke. Stoga u vezi s rezultatima ankete treba biti veoma oprezan.

10 najboljih knjiga poezije:

1.“Kameni spavač” – Mak Dizdar 72
2.“Soneti” – Skender Kulenović 35
3.“Pjesme” – Musa Ćazim Ćatić 16
4.“Sarajevska zbirka” – Abdulah Sidran 15
5. “Sarajevski tabut” – Abdulah Sidran 7
6. “Morija” – Abdulah Sidran 5
7. “Kuća na vodi” – Husein Hasković 4
8. “Godina dana poezije” – Zilhad Ključanin 4
9. “Sa ploča istočnih” – Hamza Humo 3
10. “Divan” – Zijaija Mostarac / “Kost i meso” – Sidran / “Modra rijeka” – Dizdar / “Pjesme nevinosti” – Ključanin

10 najboljih pjesama:

1. “Modra rijeka” – Mak Dizdar 41
2. “Stećak” – Skender Kulenović 31
3. “Teubei-nesuh” – Musa Ćazim Ćatić 31
4. “Poruka” – Mak Dizdar 23
5. “Zašto tone Venecija” – Abdulah Sidran 19
6. “Bašeskija” – Abdulah Sidran 17
7. “Gorčin” – Mak Dizdar 15
8. “Nad mrtvom majkom svojom” – Skender Kulenović 12
9. “Na pravi sam ti put majko izišo” – Skender Kulenović 12
10. “Bosna” – Nedžad Ibrišimović 10

Mak, Skender i Musa ispred ostalih

Anketa je nesumnjivo pokazala da su Mehmedalija Mak Dizdar, Skender Kulenović i Musa Ćazim Ćatić najpriznatija imena bošnjačkog pjesništva. Gotovo nijedan učesnik u anketi nije odabrao niti tri knjige niti pet pjesama a da među njima nije bila neka knjiga ili pjesma jednog od ovih triju pjesnika. Za najbolju knjigu pjesama izabran je Kameni spavač Mehmedalije Maka Dizdara. Ova knjiga osvojila je dvostruko više bodova od drugoplasirane, a od 36 učesnika, njih 23 je glasalo za Kameni spavač kao najbolju knjigu pjesama bošnjačke književnosti.

Kameni spavač zbirka je pune pjesničke zrelosti Maka Dizdara i kamen međaš našeg razumijevanja moderne slike svijeta. Kameni spavač naš je poetski razgovor s našom identitarnom formom i starobosanskom tradicijom, razgovor o smislu života i smrti. U ovoj zbirci do nas dopire glas neuništivog duha čovjekovog, kao i jedan cijeli zaboravljeni svijet koji iz svoje tame i utajenosti nanovo razgovara s nama”, objasnio je svoj izbor prof. dr. Alija Pirić.

Pjesničkoj zbirci Soneti Skendera Kulenovića svoj glas dalo je 19 učesnika ankete, najčešće je pozicionirajući odmah iza Kamenog spavača. “Kao i Dizdarev Kameni spavač, i Kulenovićevi Soneti dosegnuli su razinu teksta kulture i odigrali izrazito značajnu ulogu u profiliranju poetičkog sistema bošnjačke poezije, posebno nakon Drugog svjetskog rata. Spoj vlastito‑intimnog i općeg, sveljudskog, bosansko-lokalnog i univerzalnog, sobom i svojim neograničenog, te vlastite oživljene tradicije i stvarne modernosti koje je Kulenović ostvario u Sonetima približava se snazi Dizdareva Kamenog spavača u ovom smislu, ali na izrazito autorski osoben, dokraja karakterističan kulenovićevski način. Kao i Dizdar, i Kulenović, pritom, dokraja uspijeva u onom bez čega nema poezije, a posebno vrhunske poezije, a to je ono majstorstvo jezika kao pjesničke materije, a koje je, npr., posebno vrednovao i Radomir Konstantinović, odnosno, koje je ponukalo Danila Kiša da upravo u Kulenoviću prepozna ‘rudara jezika’, a zapravo istinskog, suštinskog Pjesnika”, napisao je u obrazloženju prof. dr. Sanjin Kodrić.

Treće mjesto pripalo je knjizi Pjesme Muse Ćazima Ćatića, možda i najznačajnijeg bošnjačkog pjesnika prve polovine 20. vijeka. “Književno-historijski posmatrano, pjesničkom djelu Muse Ćazima Ćatića pripada mnogo značajnije mjesto negoli mu je naša književna historiografija do sada priznala. U kratkotrajnom stvaralačkom životu, u mijenama i konstantama njegove poezije otkriva se danas sve više da je pjesnička sudbina Muse Ćazima Ćatića unekoliko sabrala sudbinu čitave jedne generacije bošnjačkih književnika koja je spočetka vijeka tražila i iznalazila putove modernog pjesničkog izraza”, zapisao je svojedobno prof. dr. Enes Duraković.

Valja nama preko rijeke

Od deset najboljih pjesama bošnjačke književnosti, prema izboru 36 pjesnika i naučnika, čak šest mjesta pripalo je pjesmama Maka Dizdara i Skendera Kulenovića iz zbirki Kameni spavač i Soneti. “Mak Dizdar i Skender Kulenović klasici su bošnjačke i evropske književnosti. Bošnjačka književnost trebala je i čekala je pjesnike koji će biti njen objektivni korelativ. To je ono što onome ko hoće da napravi antologijski izbor i zbirki i pjesama čini i radost, i zadovoljstvo, i slatku muku opredjeljenja. Kameni spavač i Soneti prijelomne su zbirke, svaka za sebe, ali estetski i poetički nesumnjivo djela univerzalne vrijednosti”, rekao je o svom izboru prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović.

Najbolje je pozicionirana pjesma Dizdareva poema Modra rijeka, a odmah nakon nje slijedi Kulenovićev sonet Stećak. “Pjesma Modra rijeka Maka Dizdara zasigurno najcjelovitije predočava svu posebnost države Bosne u ukupnoj bošnjačkoj književnosti. Složenim je pjesničkim slikama Dizdar oslikao polisemičnu emociju unutar koje se prepliću ljubav, strah, nada i čežnja s jedne, te osjećaj odgovornosti, bezizlaza i gordnosti s druge strane. Osjećajući prostor Bosne, ne kao sukob niti kao amalgam nekih dvaju polariteta, nego kao Izvorište i tok Emocije, Dizdar je donio poetsku definiciju šta to sve Bosna jeste”, objasnio je jedan od sudionika ankete doc. dr. Sead Šemsović. Zanimljivo je da je od svih Kulenovićevih soneta Stećak prepoznat kao njegovo ponajbolje ostvarenje jer upravo on komunicira s bosanskim srednjovjekovljem slično kao i Modra rijeka. Treba istaknuti da je među trima najboljim pjesmama bošnjačke književnosti uvrštena i pjesma Teubei-Nesuh Muse Ćazima Ćatića. Ćatić je prvi bošnjački pjesnik koji je uspješno objedinio orijentalnoislamske i zapadnoevropske kulturne modele, a njegova sinkretična poetika najbolje je vidljiva upravo na primjeru Teubei‑Nesuha.

Mòdrā rijèka

Nìkto nè znā gdjè je òna
Màlo známo àl je znâno
Iza gòre iza dòla
Iza sèdam iza òsam
I jòš hùđē i jòš lùđē
Prèko môrnīh prèko gôrkīh
Prèko glòga prèko dràče
Prèko žège prèko stège
Prèko slútnjē prèko súmnjē
Iza dèvet iza dèset
Tàmo dòlje ispod zèmlje
I ònamo ispod nèba
I jòš dùbljē i jòš jàčē
Iza šútnjē iza tmàče
Gdje pijètlovi nè pjevajū
Gdje se nè znā za glâs ròga
I jòš hùđe i jòš lùđe
Iza ûma iza bòga
Ìma jèdna mòdrā rijèka
Širòka je dubòka je
Stô godīnā širòka je
Tìsuć ljêta dubòka jèst
O duljìni i nè sānjāj
Tmà i tmùša nèprebōlnā
Ìma jèdna mòdrā rijèka
Ìma jèdna mòdrā rijèka
Vàlja nàma prèko rijèke

STEĆAK

Stećak mramorni ćuti govorom scena po boku.
Jači od kandža kiše, povampirenja i krađe.
Njegov mjesec i sunce, što znače posmrtne lađe,
Davno su prevezli dušu, vjekuju sad u doku.

Udaljili su se od njega i gradovi i sela.
Vidik mu stvore listopad i koze što tu brste.
Vjetar podsjeti lijeske, i one se šaptom krste.
Zmija mu krene uz reljef, svoj reljef svije sred čela.

Zašto sam došao ovdje kad sve već ovdje piše?
Posljednju bijedu zelen s jesenjom travom dišem.
Čuj, zvoni zrelo stablo: to lijes mi teše žuna.

Stihove što još bruje – dlijetom po stećku svom stišaj
i, uspokojen, pusti neka ih pokrije lišaj,
lezi pod stećak stiha bez prevoznika-čuna.

Teubei-Nesuh

Gospode, evo na sedždu ti padam,
Pred vječnom tvojom klanjam se dobrotom
I molitvu ti u stihove skladam,
Proseć, “Oh, daj mi smisao za ljepotom!”
Gospode, evo, na sedždu ti padam.

Ti znaš da bijah nevin poput rose
I poput lijera u proljeću ranom;
Al’ ljudi, med što pod jezikom nose,
Otrov mi dadoše u bokalu pjanom,
Mada sam bio nevin poput rose.

I tada s tvoga skrenuo sam puta
I zatrtao kroz pustoš i tamu
Ah, strast mi razum u okove sputa,
Da ropski dvori njenu crnom plamu –
I s tvoga ja sam zabasao puta.

Vjeru i nadu iz srca izgubih,
I moju ljubav pomrč'o je grijeh –
Postadoh sarhoš oholi i grubi,
Sav ideal mu što je vinski mijeh…
Ah, svoju vjeru i nadu izgubih!…

I slavih Bakha kao sveto biće,
Veneri pete jezikom sam liz'o –
Vlastitim zubom ja sam svoje žiće
Komad po komad kao zvijer griz'o,
Slaveći Bakha kao sveto biće.

Svačiji prezir pratio je mene,
Od sjene moje druzi mi bježahu
I sve me čiste klonile se žene…
Vaj! Teško mi je bilo siromahu,
Jer ljudski prezir pratio je mene.

Ja sada bježim pod okrilje tvoje
I tvog Kur'ana, tvoje vječne riječi,
Gospode, grijehe odriješi moje
I bolesnu mi dušu izliječi –
Ta ja se sklanjam pod okrilje tvoje.

Gospode, razum prosvijetli mi sada
I daj mi snage, daj mi volju jaku
Demone sve što može da savlada…
Nek tvoja milost svijetli mi u mraku
Gospode, razum prosvijetli mi sada!

Raspiri moje stare vjere plamen,
Vrati mi ljubav i sve stare dare,
Da tresnem čašom o ledeni kamen
I noktom zgrebem Venerine čare –
O, raspiri mi stare vjere plamen!…

Gospode, evo na sedždu ti padam,
I kajem grijehe pred tvojom dobrotom –
I molitvu ti u stihove skladam,
Proseć: “Ah, daj mi smisao za ljepotom!” –
Gospode, evo na sedždu ti padam!…

Kako su glasali doktori književnosti

Da su o izboru odlučivali samo doktori književnih nauka, njih sedamnaest, koliko ih je sudjelovalo u ovoj anekti, opet bi se na prvom mjestu našao Dizdarev Kameni spavač. Ova zbirka bila je izbor za četrnaest anketiranih doktora književnosti, a čak dvanaest puta bila je njihov prvi izbor. Na drugom su mjestu Soneti Skendera Kulenovića s 21 bodom, koji su se našli u izboru jedanaest puta. Pjesme Muse Ćazima Ćatića dobile su 10 bodova i time došle na treće mjesto, a ova zbirka bila je izbor petero anketiranih. Četvrto i peto mjesto dijele dvije zbirke Abdulaha Sidrana, Sarajevski tabut s pet bodova u izboru tri doktora književnosti i Sarajevska zbirka s četiri boda, koja je dobila od četvero anketiranih iz ove grupe.

Pjesma Modra rijeka Maka Dizdara i po izboru doktora književnost, jednako kao i u ukupnom izboru, proglašena je za najbolju pjesmu. Ona je u anketi dobila 26 bodova, tek jedan bod više od pjesme Teubei-Nesuh Muse Ćazima Ćatića, a koja ima samo bod više od pjesme Stećak Skendera Kulenovića. Pjesma Bašeskija Abdulaha Sidrana osvojila je 15 bodova i našla se na četvrtom mjestu. Još jedna pjesma Maka Dizdara, Smrt, s 13 bodova, među pet je najboljih pjesama bošnjačke književnost u ovom izboru. U deset najboljih pjesma prema izboru anketiranih doktora književnosti našle su se četiri pjesme Skendera Kulenovića, tri Maka Dizdara, dvije Abdulaha Sidrana i jedna Muse Ćazima Ćatića.

PROČITAJTE I...

Godine 1895. objavljen je roman Bez nade dvojice autora, Osmana Nuri Hadžića i Ivana Milićevića, Mostaraca koji su pisali pod zajedničkim pseudonimom Osman-Aziz. Ovaj višestruko značajan kulturološki fenomen u književnoj kritici prolazio je gotovo nezapaženo sve do pojave Muhsina Rizvića i njegove studije o preporodnoj književnosti

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Mehmed Meša Delić 30.09.2016.

    Umjesto komentara na ANKETU, nekoliko priloga:
    www:avlija.me/esej/mehmed-mesa-delic-velikanu-poetske-rijeci
    www:avlija.me/esej/mehmed-mesa-delic-pjesnik-zivotne-radosti
    www:bosnjaci.net/prilog.php?pid=55202

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!