Američki san koji se pretvorio u noćnu moru

Iako je uspjeh “McDonald'sa” neupitan, metode i posljedice širenja ove kompanije imale su negativan efekt na zdravlje ljudi. “Ako imate jedan dolar da ga potrošite na reklamu, potrošite ga ciljajući djecu jer će ona sa sobom dovesti i svoje roditelje”, poznata je izreka koja se pripisuje osnivaču “McDonald'sa” Rayu Krocu. Tako se i dogodilo. Taktika “McDonald'sa” da bude mjesto za izlazak porodice finansijski se itekako isplatila

Priča o Rayu Krocu tipična je američka: poslovni uspjeh praćen korporativnom pohlepom, zakulisnim dogovorima i neutaživom željom za rastom i širenjem biznisa.

Kroc je bio trgovac koji je preuzeo kontrolu nad malim restoranom hamburgera u kalifornijskom gradu San Bernardinu, franšizirao ga širom svijeta, otkupio ga od prvobitnih vlasnika, braće McDonald, i pretvorio u ogromnu “McDonald's” korporaciju, čija je vrijednost pred Krocovu smrt 1984. godine bila procijenjena na osam milijardi dolara. Njegovo bogatstvo bilo je u to vrijeme veće od 500 miliona dolara.

Rođen je 1902. godine u Chicagu, od roditelja češkog porijekla koji su u potrazi za boljim životom došli u Sjedinjene Američke Države. Nakon Drugog svjetskog rata, Kroc je počeo raditi za firmu “Prince Castle” kao trgovac i prodavač miksera za milk shake. Kada je prodaja opala zbog jeftinije konkurencije, Kroc se sjetio braće Richarda i Mauricea McDonald, koji su u to vrijeme bili vlasnici malog, ali efikasnog i čistog restorana hamburgera u San Bernardinu. Tragali su za osobom koja će voditi prodaju franšize, a Kroc je za to bio savršen čovjek.

Kroc postaje vlasnik

Prvi franšizni restoran otvoren je u gradu Des Plaines u Illinoisu. Ostvaren je veliki uspjeh i braća su bila zadovoljna zaradom, nakon čega je Kroc prodao ogroman broj franšiznih licenci širom SAD-a. Uspostavio je inovativni sistem u okviru kojeg nije prodavao franšize za određenu teritoriju, već za svaku radnju posebno. Time je ostvario veću kontrolu nad radom objekata koji su se morali pridržavati strogih pravila čistoće, ukusa hrane, kvaliteta usluge, ali i jeftinih cijena i niskih plaća za radnike.

Početni uspjeh utažio je žeđ za zaradom braći McDonald, ali ne i Krocu, koji je postao frustriran nedostatkom ambicije prvobitnih osnivača da kapitaliziraju početni uspjeh te da se nastave širiti, i to ne samo u Sjedinjenim Američkim Državama. Stoga je 1961. godine otkupio kompaniju od braće-osnivača za 2,7 miliona dolara. Usmeno i uz srdačno rukovanje dogovoreno je da im pripada i 1,9% godišnjeg profita firme. Kroc im je kazao da ovaj dio dogovora ne može biti unesen u ugovor jer će potencijalni investitori odustati od ulaganja ako u njemu vide tu klauzulu. Ali kada je transakcija završena i kada su osnivačka prava prenesena na Kroca, on je odbio priznati da je ikada pristao braći McDonald isplaćivati dio godišnjeg profita. Braća su mu uskratila predaju samo jednog restorana, i to prvog kojeg su napravili. Zbog toga je Kroc otvorio “McDonad's” restoran preko puta njihovog da bi im uništio i jedini preostali biznis.

U narednom periodu korporacija “McDonald's” pod upravljačkom palicom Raya Kroca nastavlja širenje, kako u SAD-u, tako i u cijelom svijetu. Franšize se prodaju zainteresiranim firmama koje moraju slijediti stroga pravila, pri čemu “McDonald'su” plaćaju dio zarade. Posao je bio toliko uspješan da je u trenutku Krocove smrti kompanija koju je on razvio imala 7.500 restorana širom svijeta.

Kroc se 1974. godine povlači s mjesta izvršnog direktora “McDonald'sa” i kupuje bejzbol‑tim San Diego Padres za dvanaest miliona dolara. U prvoj je godini nakon preuzimanja ekipa izgubila u 102 utakmice, što je bilo izuzetno frustrirajuće za Kroca, koji se povlači iz upravljačkih struktura Padresa. Nedugo nakon toga, 1980. godine, pretrpio je srčani udar. Umire četiri godine poslije u San Diegu.

Brza hrana, zdravlje i marketing

Iako je uspjeh “McDonald'sa” neupitan, širenje ove firme imalo je negativne posljedice na zdravlje ljudi. “Ako imate jedan dolar da ga potrošite na reklamu, potrošite ga ciljajući djecu jer će ona sa sobom dovesti i svoje roditelje”, poznata je izreka koja se pripisuje Krocu. Tako se i dogodilo. Taktika “McDonald'sa” da bude mjesto za izlazak porodice finansijski se itekako isplatila.

Nakon desetljeća konzumiranja brze hrane, koja se uklopila u sve brži ritam života američkog društva, činjenice su uglavnom općepoznate. Američka akademija pedijatara javno lobira da se zabrani reklamiranje brze hrane djeci koja od malih nogu razvijaju naviku konzumiranja nezdravih sastojaka. Rezultat uspjeha “McDonald'sa”, kao i uspjeha ostalih restorana brze hrane, ogleda se i u tome što je danas u SAD-u, ali i u mnogim drugim zemljama širom svijeta, gojaznost postala ozbiljna bolest, a dijabetes i bolesti srca postale su raširenije.

Kada je “McDonald's” tek počinjao, krompir su nabavljali od 175 lokalnih farmi. Kroc je to promijenio i većinom se oslanjao na jednog dobavljača, korporaciju “J. R. Simplot”, koja je u velikim količinama upotrebljavala pesticide.

“McDonald's” je neslavan i po niskim plaćama koje daje svojim radnicima, a aktivno se bori protiv boljih radničkih prava i širenja mogućnosti za štrajkove i uspostavu sindikata. Aktivisti i ljudi širom svijeta bore se protiv negativnih efekata korporacije “McDonald's”. Zahtijevaju da dobavljači ove firme prestanu koristiti pesticide, da se zaustavi marketing prema djeci te da se poštuju prava radnika.

Uprkos svemu, firma i dalje raste te, s trenutnim godišnjim prihodom od 25,4 milijarde dolara i s više od milion zaposlenih, ne djeluje da će u skorije vrijeme doživjeti ozbiljne probleme.

Ekranizacija života Raya Kroca

U kinima širom svijeta nedavno je premijerno prikazan film The Founder (Osnivač), koji na hollywoodski način ekranizira život i uspon Raya Kroca, osnivača “McDonald'sa”. Mišljenja publike i kritičara podijeljena su. Ugledni američki magazin The Atlantic navodi da je “film bezukusan kao i hamburgeri koje ‘McDonald's’ proizvodi”.

The Founder je završio kao film koji nije u stanju dotaći se okrutnosti Krocovog uspjeha. Više djeluje kao film koji bi Kroc odobrio. Nalikuje na tekst s Wikipedije u kojem se na kraju stranice nalazi maleni dio o kontroverzama”, napisao je novinar ovog magazina David Sims.

Karikatura koja optužuje “McDonald's” za profitiranje na djeci

“McDonald's” je već decenijama na meti žestokih kritika zbog nezdrave hrane, lošeg tretmana radnika i ciljanog reklamiranja djeci.

Grupa aktivista okupljena u londonski “Greenpeace” distribuirala je još 1990. godine veliki broj letaka s naslovom “Šta je pogrešno u ‘McDonald'su’?”. Kritizirali su negativan utjecaj ove firme na okoliš, zdravlje i uvjete rada u njoj. Američka korporacija odlučila ih je tužiti i slučaj se pretvorio u jedan od najdužih pravnih postupaka na britanskim sudovima, po čemu je snimljen film McLibel Trial. Evropski sud za ljudska prava poništio je na kraju presudu britanskih sudova koji su bili presudili u korist “McDonald'sa”.

U kasnim osamdesetim godinama prošlog stoljeća biznismen i milioner Phil Sokolof pretrpio je moždani udar u 43. godini života. Krivca je pronašao u “McDonald'su”, u kojem se godinama hranio. Za osvetu je zakupio čitave stranice novina u New Yorku, Chicagu i nekim drugim gradovima na kojima je optužio “McDonald's” za serviranje nezdrave hrane i kompaniju predstavio kao opasnost za zdravlje.

U knjizi Erica Schlossera Fast Food Nation “McDonald's” je žestoko kritiziran. Među optužbama su i one da ova korporacija koristi svoj politički utjecaj kako bi povećala profit po cijenu ljudskog zdravlja i uvjeta rada. Napadnuta je i praksa reklamiranja brze hrane djeci.

Dokumentarni film Super Size me režisera Morgana Spurlocka optužio je “McDonald's” da doprinosi epidemiji gojaznosti i da kupcima ne daje dovoljno informacija o nutritivnim osobinama hrane koju servira.

 

PROČITAJTE I...

Za BiH je, u ekonomskim uvjetima kakve danas imamo, važna svaka kompanija koja zapošljava tri, pet, deset radnika, a BH Telecom zapošljava 3.400 ljudi. No, pravi značaj ove kompanije ogleda se u njenoj društvenoj odgovornosti – BH Telecom finansira skoro sve reprezentativne selekcije BiH u sportu, sve značajne kulturne manifestacije i institucije, humanitarne organizacije, udruženja za pomoć djeci s poteškoćama u razvoju, a izvjesno je da će dio novca uložiti i u cestogradnju

Na pitanje da li je tačna konstatacija kako se radnicima prijeti oduzimanjem imovine, Aščerić kaže kako su to gluposti. „Pa nisam ja taj koji može oduzeti bilo kome imovinu. Ne znam o čemu uopšte pričaju. Ugovor smo potpisali sa Kanađanima, radnici su otišli gore i sve je čisto“, kaže Aščerić tvrdeći kako konkurencija na ovaj način podmeće Valardu ali i njegovoj kompaniji.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!