“Alija je bio filozof koji je živio kako je govorio”

Kada Alija kaže da je musliman, on time govori o ljudskoj strani, govori o tome kakav bi trebao biti jedan čovjek. Jasno sam prepoznao da u Alijinom razmišljanju postoji vjerovanje po kojem je potrebno prvo biti insan – čovjek – da bi se bio pravi musliman. On vidi islam kao najbolji način izjašnjavanja čovjeka. To je ono što leži u njegovim riječima kad kaže da sve ono što je za njega lijepo jeste islam”

Prošle sedmice u Sarajevu je počelo snimanje serije Alija. Serija nastaje za tursku državnu televiziju TRT. Producent je “Sancak Medya”, odnosno Mehmet Hakan Sancaktutan, scenarist Ahmet Tezcan, režiser Ahmed Imamović, a muziku rade Emir Nuhanović i Lejla Jusić, te kao konsultanti učestvuju Ismail Kiliçarslan, Bahar Şen, Bayram Şen i Rabia Bozkurt.

Pred sami početak snimanja razgovarali smo sa scenaristom Ahmetom Tezcanom, koji tim povodom već šest mjeseci boravi u Bosni i Hercegovini. Tezcan se počeo baviti novinarstvom odmah nakon državnog udara u Turskoj osamdesetih godina, a 1986. godine napisao je svoj prvi scenarij za film, nakon toga i za razne serije. Jedno vrijeme radio je i kao savjetnik za medije za tadašnjeg premijera Recepa Tayyipa Erdoğana, a nakon pet godina provedenih u politici, vratio se novinarstvu, napisavši u tom periodu i dva romana. Danas piše scenarij za seriju Alija, a sama ideja za seriju potekla je od Mehmeta Hakana Sancaktutana, koji je ideju predstavio TRT-u. Nakon toga, prije dvije godine stupili su u kontakt s Tezcanom.

“Bio sam i preplašen i uzbuđen. Osjetio sam se ponosnim što pišem o životu ličnosti kakva je bio Alija Izetbegović. U svojim sam šezdesetim godinama, moji planovi o karijeri mogu biti samo planovi za odlazak ispod zemlje. Ono što Alija može ‘dati’ mojoj karijeri jeste osjećaj ponosa što će mi se ime spomenuti uz njegovo i uz imena bosanskih šehida. Iz tog sam se razloga i prepao, da ne bih na bilo koji način oštetio uspomenu na njih”, priča Tezcan, dodajući da mu je pisanje ovog scenarija koliko uzbudljivo, toliko i zamorno, te da budi razna pomiješana osjećanja.

U toku istraživanja shvatio je da su upoznavanje Alije Izetbegovića samo čitanjem njegovih dijela i upoznavanje Alije Izebegovića kroz promišljanje o tome kakav je on bio čovjek dva različita pojma. “Alija kojeg sam poznavao prije ovog istraživanja bio je poput neke skice, a danas je to crtež na kojem ga mnogo jasnije vidim. I moram reći da ga je jako lijepo gledati. Ljude kao što je Alija najbolje je upoznati kroz njegove riječi. Na jednu stranu ono što kažu drugi o njemu, porodica, prijatelji, a na posebnu stranu ono što on sam kaže. Jer, u našoj kulturi riječ je prava suština. Da bismo dokučili tu suštinu, potrebno je pokušati razumjeti njegove riječi, a ja sam se potrudio da uhvatim njihovu nit”, priča Tezcan. Pojašnjava da je Alija Izetbegović u Turskoj poznat kao “kralj mudrosti”, ali je mišljenja da se samom Aliji ne bi svidjelo da ga se spominje uz riječ “kralj”. Ako bi trebalo opisati Aliju, kaže da bi to bila riječ “musliman”.

“Oni koji tu riječ gledaju samo iz vjerske perspektive, ili ideološki, varaju se, jer kada Alija kaže da je musliman, on time govori o ljudskoj strani, govori o tome kakav bi trebao biti jedan čovjek. Jasno sam prepoznao da u Alijinom razmišljanju postoji vjerovanje po kojem je potrebno prvo biti insan – čovjek – da bi se bio pravi musliman. On vidi islam kao najbolji način izjašnjavanja čovjeka. To je ono što leži u njegovim riječima kad kaže da sve ono što je za njega lijepo jeste islam.”

ALIJA SEBE NAJBOLJE OPISUJE

Prije nego što je došao u Sarajevo zbog pisanja scenarija, predstavnici iz “Sancaka” Bayram i Bahar Şen razgovarali su s porodicom i prijateljima Alije Izetbegovića, što je poslije koristilo i samom Tezcanu. Za Aliju kaže da je ujedno osoba koja nije ni jedan trenutak svog života provela uprazno, a za primjer toga navodi da je iz zatvora Alija izašao skoro s jednom “bibliotekom”, a upravo su ti zatvorski zapisi Tezcanu mnogo pomogli za pisanje scenarija.

“Jako je teško pisati ovaj scenarij. U Turskoj mnogi Bosnu gledaju kroz Sarajevo. Neki misle da se ovdje govori turski jezik. Iako imamo dosta sličnosti, opet smo toliko i različiti. I viđenje Alije Izetbegovića u Turskoj je posebno. U suštini, on sebe najbolje opisuje kada kaže da je musliman, Evropljanin i Slaven. Jedini način za pisanje ovoga scenarija bio je da dođem u Sarajevo i ovdje pokušam živjeti kao jedan od vas, iako mi poteškoću stvara jezik”, kaže Tezcan, dodajući da je shvatio da se ne može na svakom mjestu pozdraviti s “allahimanet”, a uz smijeh kaže da mu je i jako teško bilo navići se na hranu bez ljutih začina.

I dok je radio kao savjetnik premijera Erdoğana, dolazio je u Bosnu, ali tada nije imao vremena da ju bolje upozna. Mišljenja je da ju je tek sad zapravo počeo upoznavati. Naglašava da u Turskoj postoji ljubav prema Bosni i Aliji Izetbegoviću koja neće nikada nestati.

“Malo je onih koji su u Turskoj znali za bivšu Jugoslaviju. Nekada je učenje historije u našoj zemlji bilo drugačije, ljudi nisu poznavali dovoljno ni Osmanlije, a da bi poznavali i Bosnu. Upoznavanje s Bosnom i Hercegovinom kao i s Alijom Izetbegovićem počelo je u Turskoj za vrijeme rata. Prije je sinonim za Bosnu u Turskoj bila tvrdoglavost, u koju sam se ovdje i sam uvjerio. Bošnjaci su i prije bili izloženi raznim borbama, pa čak i prije Osmanlija, oduvijek su bili u nekoj borbi. Uvijek su bili drugačiji, možda ta tvrdoglavost upravo odatle dolazi.”

Nakon provedenih šest mjeseci u Sarajevu, živeći u našoj zemlji i upoznajući Aliju Izetbegovića, Tezcan tvrdi da je shvatio da je živio uprazno. “Kada shvatimo da je Alija kao dijete od petnaest godina u svojoj glavi nosio ogromne probleme i pitanja, živio trudeći se da ih riješi, preispitujem sam sebe. Radilo se o pitanjima kojima mi danas ne pridajemo dovoljno značaja, u prvom redu o vjeri koja na nas utječe cijeli život. Imao je roditelje muslimane, oko sebe ljude katolike, Jevreje, različite vjere, a isto tako i komunizam, socijalizam, kao i nacizam, susretao se s rasizmom i nacionalizmom. Kada jedno dijete od petnaest godina to sebi postavi kao brigu trudeći se da to sve shvati i pronađe rješenje, to je nešto fenomenalno. A to je dijete sa sedamnaest godina ponovno spoznalo vjeru svojih roditelja, odnosno islam”, opisuje Tezcan, govoreći da danas misli da mnogi vjeruju u “vjeru svojih predaka” ne poznajući pravi islam. Alija je, tvrdi on, tačno spoznao islam. Stoga Tezcan smatra da on kao musliman danas počinje od početka te da je do sada mnogo toga pogrešno tumačio u islamu.

SVAKO IMA SVOG ALIJU

Serija, koja će imati šest epizoda, teče hronološki, od 1944. do 2003. godine, a prva devedesetominutna epizoda sadržavat će četrdeset godina života Alije Izetbegovića. S obzirom na to da Aliju ni Bošnjaci, kao ni Srbi i Hrvati, još nisu suštinski shvatili, potrebno ga je kroz seriju predstaviti na način da to gledaocima bude što razumljivije. Ni nakon provedenog istraživanja, Tezcan za sebe ne može reći da ga je u potpunosti upoznao.

“Ja samo sve pokušavam razumjeti, jer što više istražujem i otvaram nova poglavlja, time mi je na neki način teže. Pokušavam osjetiti karaktere koje opisujem kroz scenarij. Nije tu samo Alija Izetbegović jer spominjem i ljude koji su imali kontakt s njim. Opisujem i Karadžića, Mladića, pokušavam shvatiti zašto je on takav, psihički se pokušavam približiti, istražujem i njihove živote da bi to uspio prenijeti kroz scenarij. S Alijom je lijepo, lahko, ali nije baš zanimljivo kada se jedno jutro probudite ‘uz Miloševića’, taj dan se ne osjećate baš lijepo”, pojašnjava turski scenarist, dodajući da često dijeli i razna osjećanja prema karakterima, ljutnju, tugu, poštovanje.

Ne može tvrditi da je Alija Izetbegović ona osoba koju opisuje u scenariju, niti je to osoba, kako kaže, koju opisuju njegovi prijatelji ili njegov sin Bakir. Po njegovom mišljenju, svako ima svog Aliju, od režisera ove serije, do gledaoca, tako da je Alija u seriji skup svega ovoga. Mišljenja je da sve što se uzme u okvir gubi svoju stvarnost, jer to je samo ono što mi vidimo.

“Svjestan sam da će biti onih koji će, kada pogledaju seriju, reći: ‘Nije to Alija.’ Nemoguće je predstaviti u potpunosti pravog Aliju. Ono što je najbitnije jeste to šta nama Alija govori, šta mi trebamo naučiti od njega, to je ono što će ostati. Bitno je predstaviti tu poruku.”

Postoje ljudi koji se ističu u posebnim historijskim trenucima, čiji životi nisu samo za njih bitni, već se poslije shvati smisao. Tezcan vjeruje da je upravo Alija Izetbegović jedan od tih ljudi.

“U njegovim bilješkama iz zatvora postoji rečenica koja me posebno dojmila. Kaže da hrabrost nije tražiti nevolje, već ludost. Hrabrost je spremnost da se čovjek suoči s nevoljama koje ne može izbjeći. Znači, koliko se možeš suočiti, toliko si i hrabar. U tom periodu, kada su postojali ljudi koji su mislili da su hrabri zbog svojih ideoloških izreka, postojao je ovakav čovjek. Alija je po mom shvatanju bio filozof. I Nietzsche je bio filozof, ali njegov život i njegove riječi se ne podudaraju. A kod Alije Izetbegovića je suprotno tome – kako je govorio, tako je i živio. Osim toga, njegovo liderstvo također je fascinirajuće.”

Za pojam liderstva kao primjer navodi ajet iz Kur’ana u kojem se nabraja osam Allahovih imena, a to su: “Al-Malik, Al-Kuddus, Es-Selamu, Al-Mu’minu, Al-Muhejminu, Al-Azizu, Al-Džebarru, Al-Mutekebbiru, “koja u suštini ukazuju i na to šta treba imati jedan lider”.

“Lider ne treba misliti na sebe, treba raditi za ‘selam’, tj. za mir, čime će steći povjerenje ljudi. Prema svima se treba odnositi zaštitnički, da ih ni po čemu ne razdvaja. Alija nije mislio samo na Bošnjake, mislio je i na Srbe, Hrvate, Jevreje, Rome, mislio je na cijelo čovječanstvo. Znači, paziti na sve i jedino kao takav može biti snažan i kao takav može nositi veličinu liderstva, odnosno može biti mutekebbir”, pojašnjava Tezcan, dodajući da je Alija Izetbegović primjer od kojeg mnogi lideri u svijetu imaju dosta toga naučiti.

OD IZETBEGOVIĆEVOG DJELA NE TREBA STVARATI IDEOLOGIJU

Na pitanje šta je za njega Alija predstavljao prije ovog istraživanja, prisjeća se jedne anegdote. Kada je prije dvije godine došao u Sarajevo kao turist, prijatelji su ga pitali gdje da odu, na Čaršiju, burek, kahvu, a on je rekao da idu posjetiti mezar Alije Izetbegovića. Proučio je Fatihu, a zatim se “provukao” ispod “ograde” i poljubio mezar. Odmah zatim, prišao mu je policajac pitajući ga zašto je prošao ogradu, na šta mu je odgovorio da je htio poljubiti mezar. U tom je trenutku policajcu neko javio da ga pita je li Turčin, pa je Tezcan to potvrdio pokazujući pasoš. Policajci su to prokomentirali riječima: “Pusti ga, to jedino Turci mogu uraditi.”

“Možda je to tada njima izgledalo kao ludost, ili to i danas izgleda nekome ko je protiv onoga što je zastupao Alija Izetbegović, ali za mene je to značajno”, uz osmijeh se prisjeća.

Napominjući da je pet godina radio za političara, te da dobro zna kakvi odnosi mogu biti između naroda i onih koji ga predstavljaju, smatra da je normalno da postoje oni koji vole lidera, a isto tako i oni koji ih ne vole. Tako je to u cijelom svijetu. Samim time, nije mu čudno što i u Bosni i Hercegovini postoje obje vrste ljudi, te navodi da je upoznao i one koji su opozicija stranci koju je osnovao Alija Izetbegović, ali da i među njima ima onih koji prema njemu gaje veliko poštovanje. Smatra da je nepotrebno stvarati ideologiju od onoga što je radio Alija Izetbegović, kao što je učinjena greška u Turskoj, gdje se rodio “kemalizam”, odnosno gdje su nastali “atatürkovci”.

Mišljenja je da je sasvim normalno da postoje oni koji kritiziraju Aliju Izetbegovića, sve dok su mu spremni odati i poštovanje koje zaslužuje, ali da je najpotrebnije pokušavati razumjeti Aliju.

“Smatram da Izetbegović još nije dovoljno shvaćen, jer ovdašnji ljudi, iako to mnogo ne pokazuju, unutar sebe još nose razna osjećanja iz ratne prošlosti koja im otežavaju da ga u potpunosti shvate. Ono što sam ja primijetio kada su u pitanju ne samo Bošnjaci, Srbi ili Hrvati već općenito ljudi s područje bivše Jugoslavije jeste da su oni, umjesto da pokušaju shvatiti Aliju, bili ili za njega ili protiv njega. Nisu nastojali razumjeti ono šta je govorio ili predlagao. Da su prihvatili ono što je Alija nudio, ideju zajedničkog života, ovo bi danas bila najjača evropska država, pogotovo zato što stanovništvo koje živi na ovom područje nije staro kao evropsko, prevladava mlada i dinamična populacija, s velikim potencijalima”, smatra Tezcan, govoreći da su, odbijajući Alijinu ideju, ratujući, vodeći se nekim rasističkim, nacionalističkim i ideološkim izjavama, najviše oni izgubili. Pokazali su, ustvari, koliko su mali, “jer i Alija kaže da mali narodi imaju ogromne pohlepe”.

Tezcanu je i danas neshvatljiv razlog ratovanja naroda koji se međusobno razumiju dok govore. Pita se šta su dobili oni koji su osvojili nekoliko pedalja zemlje.

“Zemlja koju su prisvojili Srbi ili Hrvati u proteklom ratu za mene danas ima značaj koliko natpisi na tri jezika na vašim cigarama. Istim riječima, s dva različita alfabeta, tri puta napisano. Kakvog to smisla ima? Zemlja koju su osvojili predstavlja prostor koliki je onaj na cigaretama koji je napisan ćirilicom. Toliki značaj to ima. To je glupost koju ne mogu shvatiti. Oni će nastaviti živjeti s tom glupošću. Alija je bio osoba koja je to nadišla i predlagao je ljudskost, ništa više”, kaže Tezcan.

Uprkos svemu, vjeruje da dolaze bolji dani, odnosno da za Bosnu i Hercegovinu ima nade, a kao primjer navodi Sarajevo, u kojem su, kako veli, i u toku rata zajedno živjela sva tri naroda. “Imamo primjer Jovana Divjaka, koji je jedan heroj. Sarajevo ima jedno posebno značenje i dokazuje da i dalje postoji nada”, za kraj ističe Tezcan.

 

PROČITAJTE I...

Vrijedna ekipa KUM-a tokom 24 radna sata primi u prosjeku 300 pacijenata različitih zdravstvenih stanja, većinom hitnih slučajeva čiji životi često ovise o koncu. Iako su umor, teške noćne dežure, stres i rizik neizostavni dijelovi svakodnevice uposlenika KUM-a, na kraju sve bude vrijedno truda jer je riječ o spašavanju ljudskih života. Kako bi se osoblju olakšao rad i poboljšala usluga ove ustanove, nova uprava KCUS-a, potpisivanjem ugovora o saradnji s Općom bolnicom “Prim. dr. Abdulah Nakaš”, liječnicima s KUM-a omogućila je slobodne dane ponedjeljkom i petkom, a usvojena je strategije razvoja i nabavke

Bahrudin Kadirić napunio je u aprilu 1992. godine sedamnaest godina. Tri mjeseca kasnije, otac mu je ubijen, a on je zatočen u prijedorskim logorima smrti. Preživio je strijeljanje u zloglasnoj hali logora Keraterm zvanoj “trojka”. Danas s bratom Muhamedom u SAD u vodi firmu koja zapošljava 150 radnika i jedna je od najboljih građevinskih kompanija u toj zemlji

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!