Adel Omeragić, laureat Udruženja novinara Crne Gore: Novinari moraju čuvati svoje dostojanstvo

“Za stanje u kojem se sada nalazi medijska zajednica u Crnoj Gori, gdje veći dio novinara radi za platu od 300 eura, bez osiguranja, dijelom su zaslužni sami novinari. Ako mi sami ne budemo cijenili sebe i svoj rad, onda neće ni druga strana”

 

Bošnjaci su kroz historiju živjeli na području mnogo većem od današnje Bosne i Hercegovine. Međutim, položaj u javnom prostoru Bošnjaka izvan Bosne i Hercegovine jako je nepovoljan. Pored toga što je prisustvo tema vezanih za Bošnjake van domovine veoma reducirano, ono je dodatno negativno obojeno i svedeno najčešće na crnu hroniku, žutu štampu…

Malobrojni su mediji u Bosni i Hercegovini koji kroz saradničku mrežu proizvode sadržaje o Bošnjacima u susjednim državama i dijaspori, kroz koji se održava i unapređuje veza Bošnjaka u domovini i izvan nje. Najveći uspjeh na ovom polju danas ostvaruju agencija “Anadolija” i magazin Stav. Ovaj rad dobija na važnosti kad uzmemo u obzir činjenicu da su u ostalim medijima vrlo malo zastupljeni Bošnjaci, njihova tradicija, kultura…

Udruženje novinara Crne Gore uručilo je 23. januara 2019. godine u Podgorici godišnje nagrade laureatima za 2018. godinu, među kojima i dopisniku agencije “Anadolija” Adelu Omeragiću. Omeragić je dobitnik godišnje nagrade za najbolju reportažu u 2018. godini.

Žiri Udruženja novinara Crne Gore, u sastavu Milica Kralj, Đorđe Brujić i Goran Ćetković, odlučio je da Adelu Omeragiću dodijeli Nagradu za reportažu “Boško Pušonjić”, o rijetkom prirodnom fenomenu u Crnoj Gori, stablu duda iz kojeg izvire voda. Reportaža je objavljena u februaru 2018. godine, prenijeli su je mnogi mediji u regiji i izazvala je brojne pozitivne reakcije publike.

Dopisnik “Anadolije” iz Crne Gore Adel Omeragić rođen je 1988. godine u Gusinju. Osnovnu školu završio je u Gusinju, gimnaziju u Plavu, a diplomirao je novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Podgorici. Novinarstvom se bavi od 2013. godine, kada je počeo raditi u Dnevnim novinama, u redakciji za politiku. Početkom 2014. godine počeo je raditi kao dopisnik Regionalnog ureda “Anadolu Agency” za Balkan iz Crne Gore.

Dodjela godišnje nagrade Udruženja novinara Crne Gore bio je povod da razgovaramo s Adelom Omeragićem o položaju novinara u Crnoj Gori, Bošnjaka, manjina…

STAV: Šta Vama znači ova nagrada?

OMERAGIĆ: Nagrada Udruženja novinara Crne Gore za najbolju reportažu za mene predstavlja veliku čast i obavezu da i u narednom periodu svoje novinarsko pero usmjerim na pisanje još boljih reportažnih priča. Nagrade koje dolaze od kolega su najdraže, jer su mjerene vagom koja bi trebalo da je najbolje baždarena, tačna i precizna. Osim svakodnevnog izvještavanja s najbitnijih događaja iz Crne Gore, u prethodnom periodu sam fokus stavljao na traženje priča s običnim ljudima. Moje reportaže izvještavaju o događajima, ljudima, zanimljivostima, o svemu onome što čitaoce može da intrigira i da budu zadovoljni dok čitaju jednu takvu priču. Crna Gora, ali i cijela regija, prepuna je takvih priča. One su svuda oko nas, samo ih treba pronaći.

STAV: Kakav je generalno status novinara u Crnoj Gori, a kakav novinara Bošnjaka i koliko su aktivni u crnogorskom društvu?

OMERAGIĆ: Generalno, status novinara u Crnoj Gori na istoj je razini kao i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Kosovu, Albaniji. U Crnoj Gori Sindikat medija i poslodavci nisu uspjeli da dogovore uslove oko kolektivnog ugovora. Zarade novinara u crnogorskim medijima su ispod prosjeka zarade u državi. Problem je i nejedinstvo novinarskih udruženja, nema saglasja ni oko regulacije.

Što se tiče novinara iz bošnjačkog korpusa, oni dijele istu sudbinu kao i ostali novinari. Moj zaključak na osnovu dosadašnjeg rada i iskustva jeste da novinari Bošnjaci nisu dovoljno aktivni i da ima prostora za još veću angažovanost i prisustvo u javnom prostoru.

STAV: Bošnjaci i Albanci, te ostale manjine dobro su zastupljene u Vladi i državnim institucijama Crne Gore. Na koji su način manjine uspjele izboriti povoljan položaj?

OMERAGIĆ: Bošnjaci i Albanci, u odnosu na neka prošla vremena, sada su više zastupljeni u državnim institucijama. Trenutno, šest ministara u Vladi je iz reda Bošnjaka i Albanaca. Ovo je svakako napredak i rekao bih da država Crna Gora vodi politiku srazmjernog prisustva svih naroda u institucijama sistema. Podsjetit ću da su upravo gradovi u kojima žive Bošnjaci i Albanci bili tas na vagu prilikom obnove nezavisnosti Crne Gore i time pokazali svoju pripadnost nezavisnoj Crnoj Gori.

STAV: Crna Gora prilično je bezbolno prošla kroz ratne devedesete i krupnim koracima kao članica NATO-a ide ka EU. U čemu je tajna ovog uspjeha Crne Gore?

OMERAGIĆ: Crna Gora, iako okružena državama u kojima je buktio rat tokom devedesetih, uspjela je da bez ispaljenog metka sačuva mir. Svakako da to nije bilo lahko jer je u nekoliko navrata situacija bila na ivici sukoba.

U sukobu Miloševićevog režima s međunarodnom zajednicom, Crna Gora je u tom periodu bila na neki način miljenik Evropske unije i SAD-a. Moram istaći da je rukovodstvo Crne Gore u tom periodu povuklo nekoliko mudrih i strateških poteza čiji se benefit i danas osjeća. Također, važno je istaći da su manjine u Crnoj Gori, Bošnjaci i Albanci, i tada i sada bili na braniku nezavisnosti Crne Gore. Kasnije, kada su sazreli uslovi za obnovu nezavisnosti, Crna Gora odigrala je pametno, sve u saradnji s međunarodnom zajednicom.

STAV: Rekli ste da je status novinara sličan u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i ostalim zemljama u okruženju…

OMERAGIĆ: Novinari moraju da čuvaju svoje dostojanstvo. Za stanje u kojem se sada nalazi medijska zajednica u Crnoj Gori, gdje veći dio novinara radi za platu od 300 eura, bez osiguranja, dijelom su zaslužni sami novinari. Ako mi sami ne budemo cijenili sebe i svoj rad, onda neće ni druga strana.

Moja poruka mladim kolegama u regiji jeste da budu nezavisni u radu. Ja imam tu privilegiju da mi je matična kuća, Agencija “Anadolija”, zaista uvijek dozvoljavala autonomiju u radu. Novinari moraju da slijede svoj instinkt. Priče su svuda oko nas, važno ih je samo dobro “nanjušiti”. Novinarstvo je lijep posao ako se radi s ljubavlju. Svaki novinar treba da pronađe sebe u nekoj od novinarskih formi.

 

PROČITAJTE I...

Učio sam djecu u mektebu, akšam i jacija bili su redovni da se klanjaju u džematu. Petkom, da bismo džumu klanjali, ja sam na poslu uzimao pauzu za ručak da stignemo sve. Ramazan kada dođe uzimao sam odmor da bismo sve uspjeli, jer sam smatrao da je ljudima potrebno da imaju mjesto gdje će se okupljati, družiti i razgovarati. Kada smo mi otplatili prostor koji smo kupili 2009. godine, pojavila se želja džematlija da imaju stalnog imama. Tako sam ja 2015. godine počeo raditi zvanično kao imam džemata Pinellas Park. Svi smo zajedno uspjeli da izgradimo džemat. Džematlije su ključ uspjeha”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!