Abramovič iz Siminog Hana

Sloga iz Siminog Hana ima stadion, a on ima Slogu. Taj njegov stadion nije ništa drugo nego kavez koji dobro dođe da sudija ne bi mogao pobjeći kada ga “zaganja” lokalna ekipa pošprajcana domaćom lozom. Trebao bi se Husić postidjeti tim društvenim parama izgrađenim, ali ipak sada njegovim betonskim kavezom.

Azmir Amerikanac Husić vlasnik je kluba koji se zove Sloga iz Siminog Hana kod Tuzle. Vodi čovjek klub, glumi velikog predsjednika. Jednom od igrača, Ivanu Kostiću, plaća 50 hiljada maraka, bar tako objave oni njemu privrženi. Ali ne može Amerikanac shvatiti da fudbal igraju ljudi.

Smjenjuje i suspendira odreda, htio bi u Premijer ligu, htio bi na megdan Slobodi, koja je zakletva Tuzlacima, ma kako to nekada bilo teško. Njegov klub, njegov inat, koji nikada neće biti ni blizu onoga što je Sloboda, nije nas dojmio. Ni na terenu, a ni organizacijom.

Uz sve dolare, kojima tako lahko dijeli šamare po ovoj našoj ucviljenoj državi, ipak nije hadžija kakvim se predstavlja. Džabe kamioni i avioni, kako to voli narod reći, na sitnom se pada. Za njega sitnom, jer nije se jednom pohvalio imetkom.

A ima i stadion! Sloga iz Siminog Hana ima stadion, a on ima Slogu. Taj njegov stadion nije ništa drugo nego kavez koji dobro dođe da sudija ne bi mogao pobjeći kada ga “zaganja” lokalna ekipa pošprajcana domaćom lozom. Trebao bi se Husić postidjeti tim društvenim parama izgrađenim, ali ipak sada njegovim betonskim kavezom.

Oglasio se “El Presidente”, kao vrhunski medicinar objasnio stanje Almedina Zilkića, koji je glavom tokom utakmice udario u zid na livadi u Siminom Hanu. Onako lijepo secirao materiju i objasnio kako je Zilkić glavom udario u zid koji je najdalji od terena, te da se ranije razmišljalo o nekoj zaštiti. Aferim, nanijetio, i to je kao dovoljno. A valjda je neko opravdanje što je Zilkić umalo stradao u bliskom susretu s “najudaljenijim” zidom arene u Siminom Hanu. Kao da je Zilkić letio poput Supermana pa udario u zid nakon 200 metara. Eto, udario on u neki daleki zid koji se jedva da primijetiti.

Ne sumnjamo da će šeretski Husić “isukati” kovertu igraču i pokazati kako to gazda radi. Međutim, šta god da plati, neće biti dovoljno jer je sebi dozvolio da “padne” zbog nekih 2.000 maraka. Bez obzira što se poziva propozicije u kojima stoji da nikakva tvrda podloga ne može biti udaljena na tri metra od terena, po njegovoj logici, ljude nije potrebno štititi ako to ne piše striktno u propozicijama. Po logici Abramoviča iz Siminog Hana, na 301 centimetar od terena može biti minsko polje. Jer nigdje ne piše u propozicijama da je zabranjeno minirati.

Sreća u nesreći, Zilkić je dobro, ali to nikoga ne amnestira od odgovornosti. U tom se klubu ni ekonom ne pita koji deterdžent da koristi za pranje štucni, pa je onda jasno ko je osoba koju treba pozvati. Čovjek koji iza sebe ima ogroman poslovni uspjeh očigledno polahko gubi konce kada se radi o fudbalu. Nekako mi se za njega prikladnijom čini ležaljka na plaži uz hladan koktel na Maldivima nego predsjednička fotelja. Ovo što on, Husić, pokušava postići kroz fudbal izgleda je samo borba s ličnim kompleksima.

I da, komisije i propisi. Tu su da se sve rastegne i da se iskoristi manevar za dobru zakusku na kojoj se sve da srediti. Mogu i dolari.

 

PROČITAJTE I...

Usred agresije na Bosnu i Hercegovinu i dotad nezapamćenih zločina nad Bošnjacima, njihova kulturna i politička elita sazvala je Prvi bošnjački kongres u Sarajevu 1993. godine, na kojem je donesena historijska odluka o službenom povratu nacionalnog naziva Bošnjak. Od tada, ni kod kuće ni u svijetu nema dileme, ili je ne bi trebalo biti, o nazivu, identitetu, kulturnom i civilizacijskom subjektivitetu Bošnjaka

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!