Cica s više lica – Pamuk dozira kritiku turskih (ne)prilika u zavisnosti gdje, kako i zašto. Nema u tome neke konzistentnosti. Gledao sam više intervjua koje je davao na ovdašnjim televizijama povodom lansiranja novog romana. U zavisnosti s kim razgovara mijenja stavove...

Liberalniji krug intelektualaca smatra da sada nije vrijeme potezati ovo pitanje iz nekoliko razloga. Prvi je zbog osjetljivosti Srbije na trenutna dešavanja s Kosovom. Bošnjaci bi u svemu tome mogli biti kolateralna šteta. Podsjećaju da u ovom momentu ovo ne odgovara ni Bošnjacima u BiH, odnosno da jača separatističke težnje političkog vrha entiteta RS. Umjesto ovih tema, smatraju, trebalo bi učiniti sve da se u okviru sadašnjeg pravnog okvira i mogućnosti u Srbiji i Crnoj Gori poboljša stanje prava i sloboda Bošnjaka

Mnogobrojne su indicije da je na sceni zajedničko, ujedinjeno i koordinirano djelovanje Rusije, Srbije i vladajućih lidera bh. entiteta RS-a s ciljem da se, na štetu teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH, uveća Srbija. U mnoštvu takvih indicija zanimljivi su razlozi i osnova za odluku Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) da početkom septembra 2018. godine zabrani ulazak u BiH Jevgeniju (Zaharu) Prilepinu, navodno, piscu i novinaru, jer “predstavlja prijetnju sigurnosti BiH, pravnom poretku i međunarodnim odnosima”. OSA je tako odlučila na osnovu provjerenih podataka da je Prilepin, komandant jednog paravojnog bataljona, aktivno angažiranog na strani proruskih separatista u Donecku. Proizlazi da je OSA imala provjerene podatke da Prilepina identificira kao vođu terorista

Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu, kao centralna džamija Rijaseta IZ u našoj zemlji, po svojoj arhitekturi, višestoljetnom trajanju i aktivnostima koje se u njoj odvijaju, izdvaja se od ostalih naših džamija. Jedna od posebnosti ove džamije jeste i ta što se u njoj svaki dan poslije podne-namaza prouči hatma njenom vakifu Gazi Husrev-begu. Već skoro 500 godina, kako to zapisa i u vakufnami ovjeri veliki Gazi Husrev-beg, trideset džuzhana pred njegovu plemenitu dušu prouči trideset džuzeva Kur’ana Časnog. Hatmu uče džuzhani, a obavezni su svaki dan doći u Begovu džamiju, i tu proučiti svoj džuz

"Ostajem na usluzi Bošnjačkom nacionalnom vijeću, Stranci demokratske akcije Sandžaka i svom bošnjačkom narodu za sve vrste i oblike djelovanja kojim mogu doprinijeti u daljem ostvarivanju tih plemenitih ciljeva", napisao je Džudžo u svojoj ostavci. Za sedmičnik Stav Džudžo nije želio dodatno obrazlagati svoju odluku tek dodavši da "teške riječi koje su ovih dana izgovorene o meni, ostat će sramni biljeg na onima koji su ih izrekli, a ne na onome o kome su izrečene."

U isto vrijeme kada dačići, vučići, vulini, dodici podrivaju međunarodni imidž Bosne i Hercegovine i pričaju priče o “muslimanskoj Bosni”, enesovci, esdepeovci i ini demagozi podvaljuju lažne teme i dileme, optužujući bošnjačku politiku kako je svojim djelovanjem doprinijela da u Sarajevu nema dovoljno nebošnjaka i kako sarajevske ulice nose za nebošnjake neprihvatljiva imena. Paralelno se razvija napuhana medijska priča o korupciji bošnjačkih kadrova, netransparentnom djelovanju institucija Islamske zajednice, od Bejtul-mala do Ureda za hadž. Šanse da je sve to slučajno i spontano male su ili nikakve

Režija: Damir Kustura; dramaturgija: Aida Pilav; scenografija: Roman Sulejmanpašić; kostimografija: Edina Hadžić; scenski pokret: Gea Erjavec; igraju i učestvuju: Alisa Čajić Drmać, Edhem Husić, Mario Drmać, Mirza Dervišić, Edin Avdagić, Helena Vuković, hor Srednje muzičke škole Sarajevo i polaznici radionice scenskih umjetnosti multimedijalnog projekta Centra kulture mladih Sarajevo, a audiodeskripciju izvodi Ajla Cabrera; prilagođenje predstave za gluhe i nagluhe osobe, te slijepa i slabovidna lica vodila je Ivana Golijanin

Knjiga Kulturni identitet bosanskih muslimana Marinka Zekića svojevrsni je nastavak rada Antuna Hangija u 21. stoljeću. Knjiga je to o običajima i kulturi bosanskih muslimana, s tim da se ovog puta oni uvažavaju i kao politički narod. Zekić piše o Bošnjacima, bošnjačkoj književnosti i kulturi, pozicionirajući islam kao nezaobilazni, čak temeljni (ne i jedini, naravno) sadržaj svega što danas prepoznajemo kao bošnjačko. S ovim bi se djelom, istina, moglo i trebalo polemizirati. Međutim, sve vrijeme stječe se dojam da je riječ o doista iskrenoj i prijateljskoj želji da se Bošnjaci upoznaju iznutra te da se u kompleksnosti svog identiteta predstave drugima. Pritom, ovoj knjizi ne nedostaje akademskog pristupa. U pokušaju da Bošnjake razumije iz kulturološke, etnološke, imagološke, antropološke i sociološke perspektive, Zekić je čitaocu ponudio ogroman broj informacija i pisanih izvora, zajedno s vlastitim promišljanjima i zapažanjima (Kulturni identitet bosanskih muslimana, Marinko Zekić, “Dobra knjiga”, Sarajevo, 2019. godine, 315 stranica)

Podržite nas na Facebooku!