Znamo zašto to rade? Ugađaju finoj gradskoj raji koja im je najodaniji zagovornik. Našim uvaženim kulturnjacima, dakle, kič je ruho i ogrtač koji izvana sjaji, ali da ih kojim slučajem okrenete naglavačke, iz njih bi ispalo tek nešto špica i koščica i starih zgužvanih jugoslavenskih dinara. Kada bi im neninom lepezom zamahnuli pred očima, ukakili bi se od straha i otkrili da su sušte kukavice, izrijekom papci. Toliko su se osilili da više i ne vjeruju da ih neko može zamijeniti. Mijenjaju funkcije, zanimanja i stranke, ali ne uzmiču, baš kao neizlječiva bolest.

Trideset i kusur godina prošlo je od opsesije brendovima, od nečega što je u svoje vrijeme bilo društveno nezaobilazna stvar. Mislio sam da se sve to davno prevladalo, ali se tu i tamo uhvatim kako bez ikakvog razloga kupujem nešto što me veže za prošlost, a što mi i ne treba, niti od toga imam neke koristi. Ne pušim, ali sam nedavno kupio “Zippo” upaljač. Nisam nikada volio nositi naočale, ali sam, ničim izazvan, kupio “Ray-Ban” cvike, koje uglavnom skupljaju prašinu

S nekim je ljudima moguće razgovarati kao da razgovaraš sam sa sobom. Na licu mu vidiš smiješak kad iz tvojih riječi zaključi da si dotaknuo njegove najtajnije misli i unutarnje razgovore o kojima se obično ne govori – o kojima je govoriti zabranjeno

Desi se da napišem nešto, što bismo rekli, iz čista mira (tj. nemira!) i za svoju dušu, mada ni tu nisam siguran odakle je to došlo. Ne znam da mi je moje čitalačko iskustvo išta pomoglo, mada svaka pročitana knjiga i pjesma ostavi neki utisak na vas, jer kad uđete u jedan novi svijet, htjeli to ili ne, vi u jednom momentu progovorite jezikom tog svijeta. Ali više od čitanja kod mene je utjecaj tekije, dersova Mesnevije, derviških sijela, sevdalinki i ilahija koje smo slušali, pjevali i učili

Šefik Džaferović je u Novom Pazaru naglasio da su Bošnjaci u posljednjim stoljećima preživljavali teška i turbulentna vremena, nad njima su činjeni genocidi, raseljavani su, uskraćivano im je pravo na ime i jezik, ali su uspjeli da se izbore s time i danas su jači nego što su ikad bili. “Upravo to smeta onima koji bi najradije da se pretvaraju da nas nema. Ali, šta da im radimo, neka se navikavaju da smo tu, da znamo ko smo, šta smo, šta želimo, a šta ne. Pred Bošnjacima je još mnogo posla i izazova. U vezi s tim, potrebno je voditi mudru i odgovornu politiku u BiH, ali i u svim zemljama u kojima Bošnjaci žive”, poručio je Džaferović povodom obilježavanja Dana bošnjačke nacionalne zastave

Zbog obrazovnog sistema koji je krajnje zastario, a koji je proizveo takvo društvo o kojem govorimo, mi imamo situaciju da na sajmovima knjiga budu prodavanija djela ratnih zločinaca, nemoralnih pojedinaca i predstavnika šunda nego djela iz nauke i ozbiljne književnosti. Upravo se Al-Bīrūnījev uvod u hinduizam javlja kao odgovor na nepoštivanje logike i ponižavanje razuma u društvu kroz primjer kako se rano muslimansko društvo suočavalo s pošastima svog vremena

Tokom Drugog svjetskog rata u novopazarskom kraju Aćif-efendija Hadžiahmetović imao je izuzetno značajnu ulogu, a prvenstveno između 4. novembra i 7. decembra 1941. godine, kada se istakao kao glavni organizator odbrane Novog Pazara i okoline od tri četnička napada. Zahvaljujući tadašnjoj uspješnoj odbrani, bošnjačko stanovništvo ovih krajeva osiguralo je svoj biološki opstanak

“U koloni je bilo dvanaest meni nepoznatih četnika. Pokušao sam da ih zaustavim, pitajući ih šta žele. Ali, oni se nisu obazirali na to, već su mimo mene ušli u zgradu gdje počinje borba na život i smrt. Irac, Španac, Mrki, Pero Ćuskić i drugi dočekuju ih iz vatrenog oružja i ubijaju jedanaest četnika. Borba u sobi i hodniku trajala je kratko, a zatim iz kuće, preko mrtvih četnika, iskače Španac, a za njim i Irac. Pokušali su da se probiju do šume”

Podržite nas na Facebooku!