Ignoriranjem u potpunosti obesmišljavamo njenu suštinsku namjeru – provokaciju. Time će i svaki daljnji generalizirajući govor o postojanju velikog broja radikala u BiH biti nemoguć, a sekularna država, u skladu s uvažavanjem svih različitosti, uredit će na koncu svoje društvene odnose

“Neprihvatanje haške presude vrlo izražajno dokazuje kako su počinjeni zločini i aktivnosti Herceg-Bosne zaista gnusni jer se Hrvatska ne smije i ne želi dovoditi ni u kakvu vezu s njima. Ja na to gledam s pozitivne strane, kao na najbolju potvrdu zločinačkog karaktera Herceg Bosne. Međunarodni sud, dominantno kršćanskog sastava, dokazao je UZP. U to nema nikakve sumnje. Logična posljedica jeste hrvatsko odbijanje presude. Njeno je prihvatanje i prihvatanje pravne i političke odgovornosti, ali i sramote. Hrvatska historija dovoljno je već osramoćena Nezavisnom Državom Hrvatskom. Desetljećima se Hrvatska pokušava 'oprati' od tog ružnog naslijeđa. Ne treba joj na tu sramotu još i hercegbosanska”

Ogromne promjene dešavaju se i na međunarodnoj političkoj sceni i nije nikakva posebna mudrost ukazati na činjenicu da će se sljedećih nekoliko godina Bosna i Hercegovina i Bošnjaci naći pred teškim iskušenjima. Bila bi veleizdaja da Bošnjaci takva iskušenja dočekaju sa slabih pozicija, političkih ili bilo kakvih drugih, bez legitimnog ili uopće bilo kakvog načina da samostalno djeluju i odlučuju o svojoj sudbini i budućnosti svoje države

Od najstarije bužimske džamije ostale su očuvane samo kamene zidine. Ova kamena džamija bila je u dobrom stanju do 30-ih godina 19. stoljeća, kada je, uslijed učestalih nemira, za vrijeme gušenja jedne od buna od osmanske vlasti, spaljena bužimska tvrđava, a s njom izgorjela i džamijska drvena konstrukcija

No, u svemu tome ipak je najzanimljiviji upravo način i proces kojima se Latić transformirao iz nekadašnjeg zelenog muslimanskog jastreba u današnjeg zagovornika tvrdog sekularizma. Tužna je činjenica da on nikada nije bio niti jedno niti drugo već da se radilo o percepciji koja je nastala iz Latićevih neumjerenih i nepristojnih pokušaja da se dokaže i javno afirmira.

“Kad me pitaju dokad radim, ja kažem da ne znam, jer zaista ne znam. Ako nisam raspoložen za rad, ne radim. Njima je to nepojmljivo, makar je riječ o privatnom biznisu. Oni ne razumiju koncept ćejfa i meraka, a mi ga primjenjujemo i u poslu. Ja sam samostalni vozač taksija jer sam pobjegao od kapitalizma, od sistema koji čovjeku diktira vrijeme. Kapitalizam upravlja čovjekovim vremenom, a ćejfom se ne može upravljati”

Nakon što su pročitali članak i sve njegove dodatke, kakva je, recimo, tabela u kojoj su detaljno navedeni dokumenti koji se nalaze u Hrvatskoj, datumi kada su izuzeti i datumi kada su preneseni u susjednu državu, bosanskohercegovački arhivari shvatili su da do tog trenutka nisu imali pojma o tome da ta dokumentacija uopće postoji te da se ta obimna ratna dokumentacija uopće nalazi u Hrvatskoj?! A riječ je o desetinama hiljada kutija u kojima je pohranjena arhivska građa, u kojima su milioni dokumenata o Armiji Republike Bosne i Hercegovine, Hrvatskom vijeću obrane, brojnim civilnim, vojnim, policijskim, političkim i drugim ustanovama i institucijama u Bosni i Hercegovini

Hundur ostavlja dojam da se čvrsto drži ovog prostora, Tešnja i Bosne, koji su mu uvijek na srcu. Izlagao je u Švicarskoj, Njemačkoj, Turskoj, Mađarskoj, Hrvatskoj i, gdje god se pojavi, za sebe kaže da je Ahmet Hundur Bosanac, Bošnjak, Tešnjak s dna kace i da se to ne može promijeniti. Tako to osjeća da mu je u krvi, u genima. Trudi se biti iskren u poslu, da to što uradi, da to stvarno i osjeća

Podržite nas na Facebooku!