Osborne kaže kako je Cvijanović rekla Wickeru i Rohrabacheru kako bosanski Srbi “ne žele neovisnost” nego da samo žele osigurati svoju autonomiju unutar Bosne. Osborne je također rekao da nije imao veze s Dodikom i dobio je uvjeravanja Saveza nezavisnih socijaldemokrata da lobiranje njegove firme “ne bi imalo veze s promicanjem ruskih interesa”.

Ministarstvo je za podršku projektima boračkih zadruga izdvojilo 1,119 miliona maraka i na ovaj način pokušava promijeniti ukupnu percepciju kada je u pitanju odnos prema borcima, da im pomogne da žive od svog rada, a ne da im daje nekakve jednokratne bespovratne pomoći. Borci su vrijedni i čestiti ljudi, oni to svaki dan dokazuju

Hafiz Fazlagić tvrdi kako mu nije bilo nimalo lahko odlučiti da živi u Trebinju. Brojni su razlozi za to: “Početkom 2018. godine preuzeo sam funkciju glavnog imama u Trebinju. Mi smo nastavili živjeti u Stocu, a ja sam dolazio u Trebinje klanjati svaku drugu džumu i kada je trebalo nekim drugim poslovima. To je tako trajalo sve dok se nije završila ova školska godina, pa smo prije otprilike mjesec svi prešli u Trebinje. Kćerka ide u drugi razred, a sin će iduće školske godine krenuti u prvi. Oboje su upisani u osnovnu školu u Trebinju i to su od rata pa naovamo prva bošnjačka djeca koja su upisana u trebinjsku školu, bilo osnovnu, bilo srednju”

Moramo stati i pogledati se u ogledalo. Federacija ukupno izdvaja godišnje oko 700 miliona maraka za boračku populaciju. Do sada smo dali 11 milijardi maraka. To je više nego što koštaju sve termoelektrane i autoputevi koje gradimo. Moramo imati mjeru. Sada bismo trebali izdvajati 900 miliona i tome neće biti kraj. Društvo koje ima BDP 21 milijardu maraka ne može davati milijardu maraka za potrebe boraca. U takvom sistemu u kojem će se samo isisavati logično je da mladi ljudi ne vide perspektivu. Čast i borcima i penzionerima, vrijeme je da se počne govoriti o mladima i njihovim potrebama. Ko uopće više može zaraditi novac da bi se ovo društvo i narednih 10-15 godina bavilo samo borcima, penzionerima i ostalim socijalnim kategorijama

. Podsjećanja radi, treba spomenuti da su na posljednjim parlamentarnim izborima naprednjaci i radikali u Srbiji osvojili 56%, a s Dačićevim, odnosno Miloševićevim socijalistima gotovo 70% glasova. Dakle, građani Srbije politiku negiranja genocida nad Bošnjacima i dalje podržavaju. Rijetki političari koji stvari nazivaju pravim imenom sve manje su popularni. Tako, recimo, na izborima za Skupštinu Grada Beograda održanim ove godine LDP Čedomira Jovanovića ni izbliza nije uspio prijeći izborni prag

Čak i da se ne ostvari takav scenarij, da li je današnja krajnje licemjerna i ko zna kakva sutrašnja Evropska unija vrijedna tolikih odricanja Bošnjaka kao kolektiva, pogotovo jer u bilo kojoj varijanti pridruživanja Bosna i Hercegovina ne bi bila ništa više suverena nego što je sada, odnosno vjerovatno bi njena suverenost bila dodatno reducirana?!

Priča o izmještanju Pavelićevih i Luburićevih ostataka aktuelizirana je ovih dana kada se počelo raspravljati o amandmanima na zakon izglasan 2007. godine. Tim bi amandmanima bilo omogućeno da se iz javnog prostora ukloni svako obilježje koje podsjeća na fašizam, pa čak i grobovi. Međutim, riječ je tek o amandmanima na Ley de Memoria Histórica, kako je naziv zakona na španskom jeziku, a amandmani su još uvijek u fazi javne rasprave

Podržite nas na Facebooku!