Prvi korak ka svemu onome čemu čovjekova nutrina teži jeste usvajanje umijeća slušanja. I učenja. Iskrenog. Otvorenog. Bez tog iskrenog slušanja, nemoguće je govoriti, pričati, besjediti. Jesmo li usvojili umijeće slušanja? Znamo li slušati sagovornika? I biti svjesni da onaj koji ne zna slušati ne zna ni razgovarati, a onaj ko ne zna razgovarati nespreman je na dijalog bez kojeg je nemoguće pronaći svoga iskrenog i savršenog sagovornika

Tačno je da sam s Mirsadom Ćatićem, Fadilom Đozom i Mirzom Huskićem otišao u Trnovo, gdje mi je Mirsad Ćatić načelno dao zadatak oko izviđanja jednog pravca u cilju pripreme za naredna borbene akcije. Poslije toga, Mirsad Ćatić, Đozo i Mirza Huskić odlaze ka Goraždu a ja s moja dva borca i komandantom zeničkog bataljona ostajem u Rajskom Dolu kod Trnova, što je oko 30 kilometara daleko od mjesta gdje je pucano na Ćatića, Đozu i Huskića.

Meddžida Kreso je u mirovinu otišla ostavivši iza sebe sređeni sud, ali, umjesto iskazivanja poštovanja za njezin rad, doživjela je pokušaj teškog sramoćenja. Naredne godine Kreso će, umjesto da bezbrižno uživa u zasluženoj mirovini, ponovo posjećivati pravosudne institucije. Naime, podnijela je niz tužbi za klevetu protiv Dnevnog avaza. 

“Krajičkom oka, nedaleko od mene, na brežuljku koji se okomito uzdizao nad rijekom, opazio sam ženu odjevenu u crno. U jednom trenutku zakoračila je u ambis i pala u rijeku. Potrčao sam, usput nekako skinuo jaknu i cipele i bacio se u mutnu vodu. Nju odvezoše u bolnicu, mene strpaše u policijski auto, pa u pritvor na ispitivanje. Nisu povjerovali u moju priču”

Tako se i huligani ograničene pameti i intelektualci ograničene etike iznajmljuju kriminalnim i političko-kriminalnim te obavještajno-kriminalnim krugovima za, pokazat će se, male pare, baš kako su se prije rata iznajmljivali neki drugi, njihovi prethodnici, ne nužno i istomišljenici tadašnjim moćnicima, posebno onima iz sjene, kasnijim gospodarima rata

„Pune četiri godine poslije završenog popisa stanovništva demografsko stanje u Bosni i Hercegovini znatno je lošije nego što je bilo prije 2013. godine. U RS-u se, naprimjer, 2016. godine rodilo samo 22 Hrvata, u Federaciji 117 Srba. Na svakog Hrvata rođenog od 2013. godine u RS-u umrlo ih je devet, a na svakog Srbina koji se rodio u posljednje četiri godine u Federaciji BiH umrlo je osam Srba. Broj Bošnjaka u blagom porastu, Srba i Hrvata u kontinuiranom padu“

U vremenu kad je Bošnjacima bilo uskraćeno pravo na vlastito ime i na ime svog jezika, Bosanski pogledi insistirali su na ideji bošnjaštva. Nije to bio samo poziv na povratak nacionalnog imena jednom narodu već i poziv na demokratizaciju jugoslavenskog društva i, iznad svega, poziv na jednak tretman svih narodnosti koje su živjele pod jugoslavenskim komunističkim režimom

Podržite nas na Facebooku!