Hrpa je gluposti napisana i/ili emitirana u inostranstvu glede ovih ustavnih promjena. Najveći je bauk, naravno, prodavan kako Erdoğan mijenja sistem u predsjednički da bi proširio svoju moć. Da je ova mantra istinita, do sada bi vladao univerzumom. Vajni “analitičari” nisu ni zavirili u postojeći Ustav da vide kakva (ogromna) ovlaštenja, a bez krivične (odnosno bez ikakve) odgovornosti ima predsjednik republike, a koja se ovim amandmanima uvodi

Iako su odjeci sastanka Zvizdića i Vučića u Beogradu iznimno pozitivni, osim što su Milorada Dodika doveli u stanje očaja, mi ćemo primijetiti i očekivano nepovjerenje Bošnjaka prema ovom susretu. Budući da dobar dio naših medijskih analitičara nikada ne donosi zaključke a da prije toga ne osluhne šta o tome bruji čaršija, stanje nam je opisivo riječima “šta god se uradi, ne valja”.

Bošnjaci plaču od boli i proživljenih trauma, svjedoče genocid, postojanje masovnih grobnica, zvjerska ubijanja, protjerivanja, a srbijanski mediji na to ostaju nijemi. Onog momenta kada neko od Bošnjaka kaže da će braniti BiH, sve se crvene lampice popale i zapišti zvono za uzbunu. Primjer iz Luksemburga zapravo govori da se radi o jednoj smišljenoj medijskoj kampanji koja ima za cilj natjerati Bošnjake da moraju šutjeti na antidržavna i antiustavna djelovanja koja dolaze iz entiteta RS

Treba li vjerovati Aleksandru Vučiću kada govori ono što godi našemu uhu? Treba, ali pod uvjetom da nećemo zaboraviti njegovu izreku “da će za jednog Srbina ubiti sto muslimana”. Bolje bi bilo znati da će za jedan kilometar autoputa ili brze ceste koju izgrade Bošnjaci Srbi izgraditi stotinu kilometara

Zbog čega se Dragan Čović opredijelio za politiku suprotstavljanja ne samo vodećoj bošnjačkoj stranci već i demokratiji, legalizmu, pa i crkvi kao nekad čvrstom osloncu HDZ-a, i zasad ostaje nedovoljno jasno. Osim ako se ne računa da će u Hrvatskoj prevladati političke snage koje naivno vjeruju da je moguće ujedno pripadati evropskom političkom okviru i nastavljati s politikom Franje Tuđmana prema Bosni i Hercegovini

Unsko-sanski kanton u posljednjih nekoliko godina suočava se s problemom odlaska njegovih građana u zemlje Evropske unije. Pored toga, evidentan je i problem slabog nataliteta te se u osnovne i srednje škole upisuje sve manji broj učenika, što rezultira nedostatkom norme kod nekih prosvjetnih radnika. Ako se k tome doda još i spora implementacija novih obrazovnih trendova po uzoru na zapadne zemlje, pitanje perspektive obrazovnog sistema nameće se samo po sebi

Živi svjedoci tog vremena saglasni su u mišljenju kako je “Tuzla 1945. godine uništena kao grad i pretvorena u sivu i kulturološki obezličenu naseobinu”. Bili smo, planski i smišljeno, izloženi obrazovnoj i mentalnoj srbizaciji, što, opet, a razlog nije teško dokučiti, nije izazvalo nikakve reakcije, ni u porodičnom ozračju, ni u bošnjačkim intelektualnim krugovima. Režim je naprosto bio prejak i opasan

Podržite nas na Facebooku!