Iako je 1998. godine zamijenjena drugom himnom, Jedna si jedina još se rado pjeva među navijačima reprezentacije i na drugim skupovima. Iako je na konkursu pobijedio tekst Dušana Šestića i Benjamina Isovića za novu himnu, on nije prihvaćen u parlamentarnoj proceduri. Zato i danas bh. fudbaleri, košarkaši, odbojkaši “zanijeme” na intoniranje himne Bosne i Hercegovine ili zapjevaju Jedna si jedina, iako odudara od melodije

Tajnica je rodbinskoj vezi s Mirsadom Srebrenikovićem koji je nelegalno postavljen za predsjedavajućeg Skupštine, a ujedno je i predsjednik Stranke demokratske akcije Hrvatske i član Gradske skupštine u Bandićevoj stranci. Književnik Ervin Jahić, kojega je javnost nedavno mogla zapaziti po pisanju pjesame “Posljednjem hrvatskom sultanu Milanu Bandiću”, zaposlenik je Sportskog saveza Grada Zagreba i Bandićev kandidat na prošlim parlamentarnim izborima. Jahić je usko povezan s dr. Gzimom Redžepijem, predsjednikom Medžlisa Islamske zajednice Zagreb i zamjenikom pročelnice Gradskog ureda za zdravstvo, koji je također bio prisutan na nezakonitoj Skupštini.

Bosna i Hercegovina imala je svoj grb i zastavu u srednjem vijeku kao banovina, a poslije i kao kraljevina; onda je osmanskim osvajanjem ostala bez obilježja, s tim da su pojedini njeni dijelovi i gradovi imali svoje zastave i koristili ih u borbama; Husein-kapetan Gradaščević također je imao zastavu pod kojom se borio za autonomiju Bosne; postojale su i zastave tokom bosanskohercegovačkog ustanka 1875. godine, kao i tokom otpora austrougarskoj okupaciji; a tokom burnog 20. stoljeća Bosna i Hercegovina čak je četiri puta mijenjala državna obilježja

Nakon stoljeća čekanja, muslimani Siska više se neće okupljati u kući na periferiji grada koja je decenijama bila središte njihovog vjerskog i kulturnog života. Postavljen je kamen temeljac za novi Islamski kulturni centar, u kojem će, osim džamije, biti i omladinski klub, dvorana, učionice, knjižnica s čitaonicom, stanovi za imame, sobe za goste, uredske prostorije... Gradnja počinje na proljeće, koštat će oko deset miliona maraka, a u Sisku se nadaju kako će Islamski centar privući investitore iz islamskih zemalja da ulažu u gospodarstvo grada u kojem muslimani čine oko pet procenata stanovništva

Akademik Dževad Karahasan, romanopisac, dramatičar i esejist, koji u svojim djelima dospijeva do samog ruba iskazivog, do granice na kojoj se, čini se, tekst, iako neizrečen, počinje ispisivati u našim slutnjama i obznanjivati mnogo uvjerljivije nego tamo gdje je izgovoren, za Stav govori o svom Hajjamu iz romana Što pepeo priča, o (ne)moći znanja, o svojoj komunikaciji s čitaocem, o prividu slobode u svijetu u kojem živimo te o prodiranju fenomena zvanog globalizacija u samu književnost. Likovi pomoću kojih ovaj autor najjače dopire do čitaoca vrlo su često u nesporazumu s onima koji su sve podredili razumu, dok se itekako dobro snalaze i ostvaruju u svijetu onih koji osjećaju mnogo bolje nego što razumiju

Senad Đozić, Hariz Alić, Ahmed Hrustanović i Sejdalija Suljić četiri su mlada čovjeka rodom iz Srebrenice koji su se u nju vratili nakon izbjeglištva. Tokom rata su svi izgubili očeve. Ahmed i Hariz pronašli su svoje očeve i ukopali u Memorijalnom centru Potočari, dok Sejdalija i Senad još uvijek tragaju za kostima svojih najmilijih. Uprkos svemu, vratili su se u Srebrenicu i osnovali porodice

Podržite nas na Facebooku!