fbpx

100 najvažnijih Bošnjaka 1918. – 2018.

Na svu sreću, kada je riječ o Bošnjacima, izbor nije bio lahak, upravo zato jer značajnika iz raznih oblasti nije nedostajalo te je ovaj izbor časkom dosegao dvjestotinjak, pa i tristotinjak imena koja su zatim teškom mukom selekcionirana

Muharem Asović (Nikšić, 1912 – Dragovoljići, 1943), Hamid Beširević (Višegrad, 1919 – Tjentište, 1943), Refik Bešlagić (Doboj, 1919 – Ponjerka, 1942), Hasan Brkić (Livno, 1913 – Sarajevo, 1965), Adem Buć (Bivolje Brdo, 1914 – Sarajevo, 1942), Rifat Burdžović Tršo (Bijelo Polje, 1913 – Mrkonjić-Grad, 1942), Mahmut Bušatlija Buš (Bugojno, 1915 – Tuzla, 1941), Jusuf Čevro (Mostar, 1914 – Polog, 1941), Mujo Ćemalović Ćimba (Mostar, 1919 – Polog, 1943), Avdo Ćuk (Glamoč, 1920 – Bosanska Krupa, 1944), Mustafa Dovadžija (Sarajevo, 1921 – Crepoljsko, 1942), Ragib Džindžo (Rogatica, 1923 – Lukavac, 1944), Jusuf Džonlić (Livno, 1920 – Šekovići, 1944), Ahmet Fetahagić (Zavidovići, 1913 – Izačić, 1944), Rifat Frenjo (Mostar, 1922 – Nikšić, 1943), Mithat Haćam (Bratunac, 1917 – Doboj, 1942), Halil Hadžimurtezić (Nova Varoš, 1915 – Beograd, 2007), Kasim Hadžić (Priboj, 1917 – Sarajevo, 1990), Hamzo Hamzić (Bijeljina, 1924 – Tuzla, 1944), Avdo Hodžić (Sarajevo, 1921 – Zlatni Bor, 1943), Husein Hodžić (Tešanj, 1913 – Laktaši, 1942), Avdo Humo (Mostar, 1914 – Opatija, 1983), Mahmut Ibrahimpašić Mašo (Bosanski Petrovac, 1922 – Popovići, 1944), Suljo Jahić (Rogatica, 1922 – Šekovići, 1942), Fadil Jahić Španac (Bijeljina, 1910 – Lopare, 1942), Ismet Kapetanović (Doboj, 1921 – Ugljevik, 1942), Osman Karabegović (Banja Luka, 1911 – Beograd, 1996), Mustafa Latifić (Livno, 1915 – Livno, 1942), Šerif Lojo (Foča, 1920 – Borovno, 1943), Vahida Maglajlić (Banja Luka, 1907 – Bosanski Novi, 1943), Šefket Maglajlić (Banja Luka, 1912 – Beograd, 1963), Pašaga Mandžić Murat (Tuzla, 1907 – Sarajevo, 1975), Omer Maslić (Varcar Vakuf, 1913 – Tuzla, 1942), Huso Merdžić (Tuzla, 1906 – Majevica, 1944), Esad Midžić (Prijedor, 1917 – Banja Luka, 1942), Ibrahim Mržljak (Velika Kladuša, 1924 – Topusko. 1944), Safet Mujić (Mostar, 1908 – Hadžići, 1942), Zećir Musić (Nova Varoš, 1919 – Beograd, 1987), Šefik Obad (Blagaj, 1922 – Tjentište, 1943), Sulejman Omerović (Maglaj, 1923 – put Osijek-Našiće, 1945), Enes Orman (Ljubuški, 1921 – Konjic, 1944), Ibrahim Perviz (Cazin, 1902 – Zenica, 1941), Ahmet Pintul (Mostar, 1923 – Konjic, 1944), Himzo Salihagić (Tomislav-Grad, 1917 – Kifino Selo, 1943), Fadil Šerić (Bosanska Dubica, 1914 – Srbac, 1942), Enver Šiljak (Bosanska Gradiška, 1919 – Tuzla, 1941), Mehmed Trbonja (Mostar, 1915 – Mostar, 2002), Hasan Zahirović Laca (Mostar, 1920 – Gacko, 1943), Asim Zupčević (Trebinje, 1919 – Turbe, 1942)

Heroji oslobodilačkog rata

HAJRUDIN MEŠIĆ

Rodio se 1. januara 1959. godine u Srednjoj Trnovi, u općini Ugljevik. Bio je član Patriotske lige, organizator i vođa otpora agresoru u sjeveroistočnoj Bosni, komandir policijske stanice u Ugljeviku, komandant TO Ugljevik i 1. teočanske brigade. Poginuo je 30. oktobra 1992. godine u Nezuku kod Sapne, u akciji uspostavljanja koridora prema Srebrenici. Nakon pogibije “Zmaja od Majevice”, Prva teočanska brigada dobija naziv Brigada “Hajrudin Mešić”. Dobitnik je ratnog priznanja Zlatni ljiljan i policijskog odlikovanja Medalja za hrabrost. Orden heroja oslobodilačkog rata dobio je 1994. godine.

MEHDIN HODŽIĆ

Rodio se 15. oktobra 1952. godine u Tuzli. Krajem 1991. godine uključuje se u Patriotsku ligu. Poginuo je 10. maja 1992. u selu Zaseok u Sapni, gdje je njegovom zaslugom izvojevana jedna od prvih pobjeda buduće Armije RBiH nad agresorskim snagama. U toj akciji kapetan Senad i njegovi saborci zarobili su prvi tenk i samohotku za Armiju RBiH. Posthumno mu je dodijeljen čin brigadnog generala. Odlikovan je ratnim priznanjem Zlatni ljiljan 1992. godine. U narodu je bio poznat i kao Kapetan Senad i Crni Labud. Elitna jedinica Armije RBiH “Crni labudovi” po njemu je dobila ime. Orden heroja oslobodilačkog rata dobio je 1994. godine.

SAFET HADŽIĆ

Rodio se 28. augusta 1952. godine u Strgačini kod Rudog. Bio je među prvim organizatorima otpora. Poginuo je 18. aprila 1992. godine u akciji izuzimanja naoružanja u fabrici namjenske industrije “Pretis” u Vogošći. U to vrijeme obavljao je dužnosti predsjednika Kriznog štaba Patriotske lige za regiju Sarajevo. Posthumno mu je dodijeljen čin brigadnog generala. Odlikovan je ratnim priznanjem Zlatni ljiljan. Orden heroja oslobodilačkog rata dobio je 1994. godine.

IZET NANIĆ

Rodio se 4. oktobra 1965. godine u Bužimu. Do 1992. godine radio je kao aktivno vojno lice u JNA. Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu postaje komandant jedne od najuspješnijih brigada Armije RBiH – bužimske 505. viteške brigade. Za svoje ratne zasluge brigadni general Izet Nanić odlikovan je Zlatnim ljiljanom 1994. godine, a posthumno i Ordenom heroja oslobodilačkog rata. Krajišnici su njemu i njegovom poginulom bratu Nevzetu podigli spomenik u njihovoj rodnoj Nanića Dolini pokraj Bužima.

NESIB MALKIĆ

Rodio se u Gornjim Dubravama kod Živinica 5. jula 1961. godine. Poginuo je na dužnosti komandanta 210. brdske brigade prilikom izviđanja u rejonu Crne Rijeke kod Olova 25. oktobra 1993. godine. Brigada kojom je komandirao, nakon njegove pogibije, dobila je naziv 210. viteška brigada “Nesib Malkić”. Orden heroja oslobodilačkog rata dobio je 1994. godine.

ENVER ŠEHOVIĆ

Rodio se 15. januara 1967. godine u selu Bujakovina, u općini Foča. Bio je prepoznatljiva nit nastanka i razvoja 13. novosarajevske brigade, od koje je poslije nastala Prva slavna i viteška motorizovana brigada. Poginuo je u odbrani brda Žuč 27. jula 1993. godine. Odlikovan je najvišim ratnim priznanjem Zlatni ljiljan, a posthumno i Ordenom heroja oslobodilačkog rata.

MIDHAT HUJDUR HUJKA

Rodio se 28. decembra 1953. godine u Mostaru. Kao rezervni policajac prijavio se u stanicu policije Luka u Mostaru 19. decembra 1991. godine, a samo nekoliko mjeseci kasnije, aprila 1992, postaje simbolom otpora i snage Mostaraca. Poginuo je 30. juna 1993. godine u borbama za deblokadu Mostara. Posthumno mu je dodijeljen čin brigadnog generala. Odlikovan je ratnim priznanjem Zlatni ljiljan 1992, a Ordenom heroja oslobodilačkog rata 1994. godine.

SAFET ZAJKO

Rodio se 1. marta 1959. godine u selu Gaočić kod Rudog. Poginuo je na dužnosti komandanta 2. viteške motorizovane brigade 17. juna 1993. godine prilikom izviđanja neprijateljskih položaja na Mijatovića Kosi, u jednom od najisturenijih rovova na brdu Žuč. Ratno priznanje Zlatni ljiljan dobio je 1992. godine, a posthumno je odlikovan i Ordenom heroja oslobodilačkog rata 1994. godine, kao brigadni general Armije RBiH.

ADIL BEŠIĆ

Rodio se 5. aprila 1964. godine u Banjoj Luci. Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu priključuje se Teritorijalnoj odbrani RBiH u Bihaću, gdje ga raspoređuju na mjesto komandanta Odreda TO “Vrsta”. Poginuo je pri izvođenju borbenog zadatka 28. novembra 1992. godine, kao komandant bataljona 2. bihaćke / 502. slavne bbr. u rejonu Grabeža. Za hrabrost i izuzetne zasluge u organizaciji otpora posthumno je odlikovan ratnim priznanjem Zlatni ljiljan i Ordenom heroja oslobodilačkog rata u činu majora ARBiH.

 

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

Odgovori na Excalibir Poništi odgovor

KOMENTARI

  • Ermin 02.01.2019.

    Zaboravili ste jednog od najboljih. Memnun Idžaković bivši rukometni mag. Odigrao je 1000 zvaničnih utakmica i postigao preko 10.000 golova statistika za knjige, na jednoj zvaničnoj utakmici postigao je nevjerovatnih 27 golova i promašio 3 sedmerca. Igrao za Sarajevske klubove, Mladu Bosnu, Željezničar. Mlada Bosna u to vrijeme ne bi bila to bez Memnuna. Odigrao je zvanično 39 utakmica za reprezentaciju EXYU. Jednostavno bio je neprikosnoveni sportista koji je mogao biti odličan golman, bokser, atletičar živio je sport. FIS je bio njegov život, kuća i radno mjesto. Po raspadu bivše SFRJ bio je prvi selektor BiH. U periodu 1992-1995 bio je nesebični pripadnik Armije RBiH i stao u njenu odbranu.
    Jedan period 1997-1999 bio je trener sa Adilom Tabakom u RK OLIMPIK Sarajevo gdje je tim mladim momcima nesebično prenosio rukomento znanje.
    Kao novinar Idžaković je radio u nivinarskoj agenciji Oslobođežnje gdje je bio poznat kao novinar “britkog pera”.
    Napisao je knjigu o rukometu “Igrač” u kojoj je opisao u detalje rukometnu igru.
    Nažalost Memnun Idžaković nas je napustio
    25.10.2008 godine u 66 godini života.
    Smatram(o) da je ovakva osoba ostavila ogroman pečat u sporskom stvaralaštvu, postao i ostao dokazani patriota, a mi smo kao društvo dužni čuvati ime Memnuna Idžakovića.

    Odgovori
    • diko 03.01.2019.

      zaboravili ste i Muftiju Muamer ef.Zukorlica. svojim zalaganjem u Sandžaku podigao Medrese.vrtice.,fakultete, islamske univerzitet.skole Kur'ana a.s…..

      Odgovori
      • kakokokolo 21.09.2020.

        neka njega jos malo u avliji prije nego udje u sobu slavnih

        Odgovori
  • Excalibir 02.01.2019.

    Postovanje, ali ste iz Sandzaka izostavili sve… Popravite se malo.

    Odgovori
  • Goran Tuzla 02.01.2019.

    Baš pretenciozno i neprecizno. Netačno dosta podataka npr. Zlatan Saračević i danas živi u Tuzli, a g. Sušić ima ih nekoliko, također su živjeli uvijek u Tuzli, da ne idem dalje. Vidim da su zaslućni Bošnjaci i babini sinocvi koji su se krili po trezorima u Sarajevu.Aferim. Koliko još značajnih ljudi Bošnjaka niste naveli da je to zaista sramota. Nije to top lista da se mo nečijem ćejfu nabrajaju i diskriminiraju značajni ljudi ua cijelu BiH pa i stavljaju u kontekst ljudi koji ni po kakvim kriterijima ne treba da budu tu. Dok mi je rodbina(Bošnjaci) iz Mostara,Bune,Ljubuškog, prijatelji iz Stoca itd, bila na vratima Prlićevih logora (Bobanovih), vaš je glumac, tada član Antine stranke-Reformisti, držao predstave u zapadnom mostaru a odmah poslije prvih višestranačkih izbora, članove svoje porodice pljuvao što su glasali za SDA!Danas je ugledan Bošnjak, čitav rat ga krili po Hrvatskoj Rađa i dobri ljudi.Kad se završi rat, uze invalidska kolica pa poče glumit monodrame i budit svijest Bošnjaka!!Ne vidjeh, možda mi promaklo, imena dobrog a.r.prof.dr. Mehmeda i brata mu Alije, Behmena. Manite se ćorava posla. Zna narod ko je zaslužan za odbranu BiH.ERMINE, zaboravili su oni mnogo više ljudeskara, čestitih patriota.Za mene je mali Džumhur na toj listi već sad (nadam se da Zuku nisu propustili)!

    Odgovori
  • Nihad 03.01.2019.

    Poštovanje,

    Nikog osim rhm. Alije Izetbegovića iz “Mladih Muslimana” koji su sačuvali najvrijednije od Islama i ostavili ogroman trag tokom komunističkog bezbožničkog režima. Nastranu panislamističke namjere koje su više odraz osjećaja ugroženosti u anam-onom vremenu, ali zasigurno je da bošnjaštva nema bez Islama i da će kao što jednom reče rahmetli Alija naš nacionalni identitet ostati kao uvehli cvijet zaboravimo li njegov korijen a to je Islam. SDA kao kontinuum nekih ideja mladomuslimana polahko postaje taj uvehli cvijet kao i narod kojeg vodi. Spomenuli ste bitne ljude u našoj burnoj nacionalnoj historiji ali ne i one koji su živote dali da se korijen Islama ne posiječe. Korijen, bez kojeg je “Bošnjak” obezglavljen i luta u provalijama postmodernističkih diskursa koji paralizuju mnogo jače i bolnije.

    Odgovori
  • Busuladzic 04.01.2019.

    Samo mi nije jasno da su zaboravili Mustafu Busuladzica,… A spomenuli su ratne profitere….
    Sramota!!!!

    Odgovori
  • Buzim Bosna 04.01.2019.

    Na prvo mjesto stavite
    Rahmetli predsjednika Aliju izetbegovica on je odavno u borbi za islam i bosanski identietn
    Odmah poslije njega je komandant 505 viteske brigade rahmetli Izet Nanic
    Covjek sa najvisim vojnim uspjesim u proteklom ratu
    I za vasu informaciju 505 je probila neprijateljski front u duzini preko 100 km
    Tolika je udaljenost buzim – sanski most
    Selam svim iskrenim bosancima

    Odgovori
  • Struka 04.01.2019.

    A Amel Tuka? Samo političari izgleda imaju mjesta u ovim kuloarima, iako su vrlo prolazni, dok sportaši koji su veči ambasadori mira od političara ostaju u zapećku

    Odgovori
  • ze313 04.01.2019.

    Ezher Arnautovic nedostaje.
    Sljedeca ideja je napraviti listu stranaca-prijatelja Bosnjaka koji su nas zaduzili (Stefan Schwarz, Bernard Levy, Joe Biden, Bob Dole, Michael Schumacher, Bono Vox, celnici grada Barcelone iz devedesetih godina, brojni americki kongresmeni i evropski i svjetski politicari privrednici i umjetnici koji su nas podrzavali u najtezim momentima i koji bi i danas mogli lobirati za nas.
    I listu prominentnih Srba i Hrvata koji su ostali odani ideji Bosne.

    Odgovori
    • Zlatan Maric 05.01.2019.

      Samo kada se pogleda Ekonomsko-privredni segment vidi se da je plitko znanje
      I sjecanje Onih koji su kreirali listu……staviti na listu privrdne amatere ili bolje receno segrte pocetnike ( Amer Bukvic, pa taj je sva svoja “ priznanja i nagrade” kupio; Rusmir Hrvic pa i Nijaz Hastor…..svjetli izuzetak je Samo Hakija Turajlic ) a ne staviti Emerika Bluma, Abaza Deronju, Rizu Selmanagica, Osmana Piriju,…je skoro pa skandalozno…..ovi koje ste stavili ( Bukvic,Hrvic,..) ne mogu ni “vode na ruke politi” Onima koje ste izostavili…..Sramota…

      Odgovori
      • Mintas Lanxor 25.10.2019.

        Emerik Blum nije bio Bosnjak. Radi se o listi zasluznih Bosnjaka a ne Bosanaca.

        Odgovori
  • MIDHAT 06.01.2019.

    a gdje dr prof akademik BiH ASIM PECO. NAPISAO JE NEBROJENO KNJIGA O GOVORIMA BIH

    Odgovori
  • Senad 07.01.2019.

    Zaista je nečuveno da na listi nema uvaženog doktora arapskog jezika i kniževnosti sa Univerziteta Al Azhar, teologa, prevodioca, Predsjednika Starješinstva Islamske zajednice, prof.dr. Ahmed efendije Smajlovića. Njegova doktorska disertacija o orijentalizmu napisana na arapskom jeziku nezaobilazna je literatura na Katedrama za orijentalistiku u arapskom svijetu. Dovoljno je reći da je rahmetli prof.dr. Ahmed efendija Smajlović bio prevodilac knjige Derviš i smrt na arapski jezik. Osnivač je prvog Islamskog teološkog fakulteta na Balkanu. Kao rukovodilac Islamske zajednice u Bošnjaka posjetio je svaki grad u Bosni i Hercegovini, gdje se je družio sa vjernicima i držao nadahnuta prosvjetiteljska predavanja širokim masama muslimana. Nemjerljivo je zaslužan je kao intelektualac ali i vjerski službenik i aktivista za vjersko budjenje i moralnu obnovu muslimana u Bosni 80-tih godina 20 vijeka.

    Odgovori